spojnica

spojnica, pravopisni znak (-) kojim se iskazuje uska povezanost njome sastavljenih dijelova, koji stoga tvore jednu cjelinu na razini riječi; bilježi se između dvostrukih imena, prezimena, dijelova polusloženica, kratice i padežnoga nastavka, pri rastavljanju riječi na kraju retka i dr. Usp. crtica.