Sirija

Sirija, država na I obali Sredozemnoga mora, JZ Azija; 185 180 km², 20 581 000 st. Gl. grad Damask (Dimašq); veći gradovi Alep (Halab), Homs (Hims). Glavninu Sirije zauzima 600–800 m visok ravnjak koji se prema SI spušta u dolinu rijeke Eufrat; od uske obalne nizine na SZ odvaja ga gorje An Nusajrijah. U sr. dijelu ravnjaka izdiže se gorje Abu Rujmein (1391 m), na J Druz (Jabal ad Duruz, 1810 m), a na JZ Antilibanon (2814 m). Klima suptropska, u primorju sredozemna; godišnja količina oborina o. 400 mm u primorju, 1300 mm u gorju, a o. 100 mm na I. Gl. rijeke Eufrat i Orontes (Asi). Pretežito stepski i pustinjski kraj; vegetacija oskudna. Umjetnim natapanjem doline rijeka Eufrat i Orontes pretvorene su u najplodnije dijelove Sirije. Stanovništvo: Arapi (90%), Kurdi (9%) i dr. Najnaseljenije primorje i dolina rijeke Orontes; unutrašnjost gotovo pusta. Službeni jezik arapski. O. 50% st. živi u gradovima. Sveuč. u Damasku, Alepu i Latakiji; arap. akademija u Damasku. Poljodjelstvo (pamuk, pšenica, šećerna repa, duhan, agrumi, vinova loza) na natapanu tlu; stočarstvo (ovce, koze). Ležišta nafte, prirodnoga plina, fosfata, asfalta, soli. Tekst. (pamučna), duhanska ind., tvornice ulja, mlinovi, pivovare, štavionice kože, tvornice cementa, rafinerije nafte, tvornice stakla, traktora, umj. gnojiva, elektromotora. Gl. luke Latakija (Al-Ladhiqiyah), Banias, Tartus. Gl. zračne luke Damask i Alep. – Prvi se put spominje o. 3500. pr. Kr, u 3. tisućljeću pr. Kr. naseljena semitskim Amorićanima. Sred. 2. tisućljeća pr. Kr. dijelovima Sirije vladali su Egipćani, potom Hetiti (14. st. pr. Kr.), Aramejci (od 11. st. pr. Kr.) s Damaskom kao gl. gradom, Asirci (8. st. pr. Kr.), Babilonci i Kaldejci (7. st. pr. Kr.), Perzijanci (6. st. pr. Kr.), Aleksandar III. Veliki od 333. pr. Kr., a nakon njegove smrti 323. pr. Kr. Seleukidi, koji su proširili helenističku kulturu. Rimljani su je osvojili 63. pr. Kr., za Pompeja. Pod Bizantom od 395, a od tada se u njoj proširilo kršćanstvo. 633–636. osvojili je Arapi i islamizirali; za Omejida (651–750) Damask je bio prijestolnicom kalifata. Seldžuci i Mameluci odbili su pohode križara na Siriju (11–13. st.). 1516–1918. dio je Osmanskoga Carstva. Za I. svj. rata pobunu Sirije i Libanona protiv tur. vlasti pomažu Velika Britanija i Francuska; zajedno s Libanonom, S. je od 1920. franc. mandatno područje; veliki protufranc. ustanak 1925–27. ugušen je. 1941. zaposjele su je snage Slobodne Francuske i Velike Britanije i proglasile njezinu neovisnost. 1943. predsj. je postao Šukri el--Kuvatli (1949. srušen je u drž. udaru, 1955–58. ponovo je predsj.). 1946. odlazi franc. vojska; 1948. S. sudjeluje u ratu protiv Izraela. 1958. ujedinila se s Egiptom u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) iz koje istupa 1961. Nakon drž. udara 1963. na vlasti su bili voj. režimi; vladajuća je postala Socijalistička stranka arapskoga preporoda (BAAS). U ratu s Izraelom 1967. S. je izgubila Golan. General Hafez al-Asad bio je na vlasti 1970–2000 (učvršćuje vladavinu BAAS-a). 1973. S. ratuje s Izraelom; 1976. vojno intervenira u Libanonu. 1982. u Hami je ugušena pobuna islamističkih skupina. 1991. S. je podupirala intervenciju SAD-a i saveznika na Irak. 1995. oslobođeno je više tisuća polit. zatvorenika. Od 2000. predsj. je Bashar al-Asad; 2005. pod pritiskom SAD-a i UN-a povlači sirijsku vojsku iz Libanona. Nakon više neuspjelih pregovora S. je poč. 2000-ih nastavila zahtijevati izraelsko povlačenje s Golana. 2011–12. masovni su proturežimski prosvjedi (u oružanim sukobima poginulih je više tisuća).