sinteza

sinteza (grč.). ① Postupak kojim se razlučene pojedinosti udružuju u jedinstvenu cjelinu. ② FILOZ u nizu filozofija (npr. u G. W. F. Hegela), treći, najviši stupanj dijalektičke trijade (teza–antiteza–s.), koji razrješava ograničenost i proturječnosti predbježnih stupnjeva. ③ Misaona operacija, suprotna analizi, kojom se udružuju pojmovi užega opsega u logički šire pojmove ili sudove. ④ KEM → kemijska sinteza.