sintagma

sintagma (grč.). ① LINGV spoj dvaju ili više jezičnih elemenata u cjelinu koja ima neku funkciju u rečenci; s. ima središnji element (jezgru) oko kojega se drugi elementi okupljaju. S. tvori osnovnu jedinicu sintaktičke strukture rečenice. ② Naziv nekih pravnih zbirka biz. prava; najpoznatija je Sintagma Matije Vlastara iz 1335, koja je utjecala na razvoj prava u nekim slav. zemljama.