Sicilija
traži dalje ...Sicilija (tal. Sicilia), otok u Sredozemnom moru, Italija; 25 708 km², 5 013 081 st. Gorovit otok, najviši vrh aktivni vulkan Etna (3323 m). Klima sredozemna; najveća rijeka Simeto. Poljoprivreda (žitarice, vinova loza, agrumi, masline); u stočarstvu ovce. Ležišta sumpora i nafte. Rafinerije nafte; metalna, tekst., kem., prehr. ind. Turizam. Upravno središte Palermo. Veći gradovi: Catania, Messina, Siracusa. Od kraja 2. tisućljeća pr. Kr. starosjedioce Sikane potiskivali su Sikuli i Elimljani, a poslije Feničani. Grci su 8–6. st. pr. Kr. na otoku osnovali kolonije (Sirakuza, Gela), koje su od 6. st. pr. Kr. ratovale s Kartažanima. Nakon poraza Kartage u Prvom punskom ratu (241. pr. Kr.) S. je postala rim. provincija, žitnica Rimskoga Carstva. Pod vlašću Vandala i Gota od 5. st., Bizanta od 535, Arapa 827. Pošto su je osvojili Normani 1061–91, S. je bila (1130–1282) u drž. zajednici s Napuljem (Kraljevstvo Obiju Sicilija). Pod Hohenstaufovcima je 1194–1268, zatim pod Anžuvincima, koji su zbačeni u »Sicilijanskoj večernji« 1282. Nakon dugogodišnje aragonske te španj. uprave u rukama je savojskih vojvoda (1713), potom Habsburgovaca. Za vlade španj. Burbonaca S. je opet ujedinjena s Napuljem s kojim tvori Kraljevstvo Obiju Sicilija (1735–1860), koje je 1860. zaposjeo Garibaldi te priključio Italiji 1861. U II. svj. ratu S. je poprište borbi nakon savezničkoga desanta 1943. Talijanskim ustavom 1947. postala je jednom od autonomnih pokrajina.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2012.
Sicilija. Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 8.1.2025. <https://hol2.lzmk.hr/clanak/sicilija>.