Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika

Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (akr. SSSR), sav. država Rusa, Ukrajinaca, Uzbeka, Bjelorusa, Kazaha i dr. pridruženih naroda, proglašena 30. 12. 1922, a raspuštena 25. 12. 1991. Bio je najveća država na svijetu, 1924. imao je o. 21,7 mil. km², a 1946. o. 22,4 mil. km². Broj st. uvećan je sa 147 mil. (1926) na 208,8 mil. (1959) te 286,7 mil. (1989). Prema nacionalnom udjelu (1989) najviše je bilo Rusa (145,2 mil.), zatim Ukrajinaca (44,2 mil.), Uzbeka (16,7 mil.), Bjelorusa (10 mil.), Kazaha (8,1 mil.), Azerbajdžanaca (6,8 mil.), Tatara (6,6 mil.), Armenaca (4,6 mil.) i dr. naroda (službeno ih je bilo priznato o. 120). Uoči raspada SSSR-a (1991) najveći dio njegova teritorija (76%) i stanovništva (o. 60%), obuhvaćala je Ruska SFSR. – Nastao je s propašću carske Rusije 1917 (→ Listopadska revolucija), kad je pod vodstvom V. I. Lenjina bila proglašena vlast sovjeta i uspostavljen jednostranački komun. (boljševički) režim. Ruska SFSR koja je proglašena 31. 1. 1918. bila je okosnica SSSR-a; njegovo stvaranje omogućila je pobjeda Crvene armije u građ. ratu 1918–22. Uz Lenjina znatan polit. utjecaj imali su N. I. Buharin, F. Dzierżyński, M. I. Kalinjin, L. Trocki, G. J. Zinovjev i dr. SSSR je 1922. sjedinio Rusku SFSR, Bjelorusku SSR, Ukrajinsku SSR i Zakavkasku SFSR (prvi ustav donesen je 31. 1. 1924); potom zasebne SSR postaju Turkmenska i Uzbečka (1924), Tadžička (1929), Armenska, Azerbajdžanska, Gruzijska, Kazaška i Kirgiska (1936) te Estonska, Latvijska, Litavska i Moldavska (1940). Stvarnu drž. vlast imao je generalni sekretar CK Ruske KP (boljševika), koja je 1925. preimenovana u Svesaveznu KP (boljševika), od 1952. KP Sovjetskog Saveza (KPSS). Na tom je položaju najdulje bio J. V. Staljin (1922–53); diktatorsku vlast učvrstio je uz pomoć tajne policije (→ GPU); za njegove vladavine više mil. ljudi ubijeno je ili umrlo u polit. progonima; bliski Staljinovi suradnici bili su L. P. Berija i V. M. Molotov. Na međunar. planu SSSR je posebno djelovao preko Kominterne (→ komunistički pokret). 1935. zaključuje ugovore o uzajamnoj pomoći s Francuskom i Čehoslovačkom, a 1937. ugovor o nenapadanju s Kinom. Uoči II. svj. r. SSSR je 1939. s Njemačkom zaključio sporazum o nenapadanju, a potom napao i podijelio Poljsku. Nakon rata s Finskom 1939–40. stekao je Kareliju i dr. područja; do kraja 1940. zauzeo je Estoniju, Latviju, Litvu, Besarabiju i S Bukovinu. Nakon njem. napada 22. 6. 1941. uspostavljeno je savezništvo s Velikom Britanijom i SAD-om. Do kraja 1941. njem. su snage zauzele Z dio SSSR-a (do Lenjingrada, Moskve i Rostova); Crvena je armija nakon pobjede u bitkama kod Staljingrada (1942–43) i Kurska (1943), do kraja 1944. oslobodila uglavnom sva okupirana sovj. područja. Potom je njem. vojsku porazila u I dijelu Srednje Europe i 2. 5. 1945. zauzela Berlin. S Japanom je SSSR zaratio 1945, vratio J dio Sahalina te zauzeo J dio Kurilskih otoka. U II. svj. r. SSSR je imao najviše stradalih od svih zaraćenih zemalja; br. poginulih i umrlih vojnika procjenjuje se na 8 do 9 mil., a civila na 16 do 19 mil. Nakon rata SSSR sudjeluje u okupaciji Austrije i Njemačke te pomaže uspostavljanje komun. režima u zemljama I Europe. Sučeljavanja oko interesnih područja i podjele Njemačke vodila su pogoršanju odnosa sa zapadnim saveznicima (→ hladni rat). Odnosi s Jugoslavijom pogoršani su 1948 (→ Informbiro). 1949. SSSR potiče osnivanje SEV-a, a 1955. Varšavskoga pakta. 1953–64. partijsko i drž. vodstvo predvodi N. S. Hruščov, a 1964–82. L. I. Brežnjev. Radi održavanja savezničkih režima SSSR je voj. intervenirao u Istočnoj Njemačkoj (1953), Mađarskoj (1956), Čehoslovačkoj (1968) i Afganistanu (1979). 1960-ih sa SAD-om je pogoršao odnose zbog potpore Kubi, Sjevernom Vijetnamu i revolucionarnim arap. državama; s Kinom je imao pogranične sukobe. 1982–84. na vlasti je bio J. V. Andropov, 1984–85. K. U. Černjenko, a potom M. Gorbačov koji je potaknuo ekon. i polit. liberalizaciju. Slabljenje centralizma olakšalo je krajem 1980-ih pojavu etničkih sukoba u pojedinim republikama i njihove zahtjeve za neovisnošću. Raspadu SSSR-a priklonila se i Ruska SFSR, koja je za vladavine B. Jeljcina 12. 6. 1990. proglasila suverenost. Nakon što su poboljšani odnosi sa SAD-om, 1990–91. dolazi do sovj. vojnog i polit. povlačenja iz Srednje Europe (ukinuti su SEV i Varšavski pakt). Ostavkom M. Gorbačova krajem 1991. SSSR je formalno raspušten; u međunar. odnosima naslijedila ga je Rusija.