Saudijska Arabija

Saudijska Arabija, država u JZ Aziji, na Arapskom poluotoku; 2 149 690 km², 24 646 000 st. Gl. grad Rijad (Ar-Riyāḍ). Srednji dio obuhvaća ravnjak Nejd (Najd), koji prema S i J prelazi u velike pješčane pustinje (An-Nafud, Rub al-Khali). Na Z rubu planinski predio Hedžas (2925 m) i Asir sa crvenomorskom obalnom ravnicom. Na I uz Perzijski zaljev ravnica. Obale niske i pješčane. Klima pretežito pustinjska i stepska; povremeni vodeni tokovi (vadi). U polupustinjskim i stepskim krajevima kserofitno grmlje i rijetka trava. Stanovništvo: Arapi (88%, od čega 82% Saudijci), Indijci i Pakistanci 5,5% i dr. Službeni jezik arapski. Ratarstvo (ograničeno na oaze): žitarice, povrće, kava, datuljna palma. Nomadsko stočarstvo (ovce, koze, deve). Nafta je osnova gospodarstva; po proizvodnji (250–400 mil. t godišnje; najviše 490 mil. t ) među vodećima u svijetu (uz Rusiju i SAD); gl. ležišta uz Perzijski zaljev (obala, podmorje). Iskorištavaju se ležišta prirodnoga plina, boksita, pirita i gipsa. Naftovod (dug 1450 km) i plinovod do luke Yanbu (Crveno more). U ind. je najznačajnija preradba nafte; metalurgija, kem., cementna ind. Znatni prihodi od hodočašća; religiozna središta Meka i Medina. Gl. luke: Jidda, Yanbu, Jizan (Crveno more), Dammām, Ras Tanura, Jubail (Perzijski zaljev). Najveće zračne luke: Jidda, Rijad, Dhahran, Medina. – S. A. razvila se iz emirata Nejd (Najd), kojim su poč. 20. st. zavladali vahabiti pod A. R. Ibn Saudom. Postupno šireći svoju vlast na druga područja Arabije i osvojivši 1924–25. Hedžas s Mekom i Medinom, Ibn Saud se 1926. proglasio kraljem cijeloga tog područja, koje 1932. dobiva naziv S. A. 1930-ih otkriveni su bogati izvori nafte koje eksploatiraju am. kompanije; 1945. S. A. objavila je rat Njemačkoj i Japanu, a iste god. pristupila je i Arap. ligi te 1948. sudjelovala u ratu protiv Izraela. 1953. Ibn Sauda je naslijedio sin Saud ibn Abdulaziz (kralj do 1964). U drugoj pol. 1950-ih učvršćeni su voj. i polit. odnosi sa SAD-om; 1960. S. A. je među osnivačima OPEC-a. U drž. udaru 1964. na prijestolje dolazi Saudov brat Faisal (ubijen 1975). 1969. S. A. sudjeluje u osnivanju Organizacije islamske konferencije; održala je antiizraelsku politiku (financijski pomaže palestinske organizacije), 1973–74. predvodi arap. naftni embargo protiv Izraelu prijateljskih država. 1975–82. kralj je bio Faisalov brat Halid, a zemljom je stvarno upravljao Halidov polubrat Fahd (→ Saud, Fahd ibn Abdulaziz al-), kralj 1982–2005. U 1970-im povremene su pobune šijitskih skupina (više sukoba je 1978–80). S. A. je 1980–88. podupirala Irak u ratu protiv Irana te je potaknula regionalno sigurnosno povezivanje arap. zemalja (odnosi s Iranom poboljšani su 2001). U Zaljevskom ratu 1991. S. A. postaje voj. uporište SAD-a. 1990-ih povremeni su zahtjevi oporbenih skupina za demokratizacijom; jačaju i radikalne islamističke organizacije koje se protive savezništvu sa SAD-om (ono je bilo narušeno nakon am. vojne intervencije u Afganistanu 2001. i Iraku 2003). Poč. 2000-ih ograničena je demokratizacija; povremeni su napadi islamističkih skupina; 2005. nakon Fahdove smrti njegov polubrat Abdulah postao je kralj.