Sarajevo

Sarajevo, gl. grad BiH, leži u podnožju Trebevića s obje obale Miljacke; 414 246 st. Polit., kult. i gospodarsko središte. Sveuč., Akademija, Zemaljski muzej, Narodna knjižnica, Državni arhiv, galerije. Mnogobrojni kult.-pov. spomenici: baščaršija, mostovi na Miljacki, crkve, džamije, sinagoga. Od 1881. u Sarajevu je sjedište Vrhbosanske (nad)biskupije, a od 1886. i uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ind. duhana, ćilima, tekstila, motora, kem., drvnih i prehr. proizvoda; metalurgija. Područje grada naseljeno još u neolitiku (Butmir); krajem brončanoga doba naselili ga Iliri, 9. god. pokorili ih Rimljani i podigli naselje u Ilidži, koje je u 3. st. dobilo status kolonije. Poč. 7. st. područje naseljavaju Slaveni, sred. 10. st. jezgra je prvotne Bosne (»zemljice Bosne« koju spominje Konstantin Porfirogenet), 1244. u sastavu je župe Vrhbosne. Grad Vrhbosna spominje se 1379, a na kraju 14. i poč. 15. st. u posjedu je kneza Pavla Radinovića i njegovih nasljednika. Gradove Hodidjed i Vrhbosnu zauzeli su Osmanlije 1435, a o. 1460. počeli su izgrađivati novo naselje poznato pod nazivom Saraj-ovasi (Sarajevo se prvi put spominje 1507). Za Husrev-begove uprave (prva pol. 16. st.) slijedio je nagli razvoj grada, nakon čega S. postaje trg. obrtničko i kult. središte. 1878–1918. S. je pod austroug. okupacijom izraslo u adm. središte BiH. 1914. u S. je ubijen austroug. prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. 1918–41. S. je bilo sjedište Pokrajinske vlade, oblasti i bana Drinske banovine; 1941–45. u sastavu NDH; od 1945. adm. i kult. središte jugosl. republike BiH; od 1992. gl. grad samostalne BiH. Za rata 1992–95. bilo je u potpunom okruženju srp. snaga, izloženo svakidašnjem granatiranju (više od 10 000 poginulih).