Rumunjska

traži dalje ...

Rumunjska, država u JI Europi, 238 391 km², 21 514 000 st. Gl. grad Bukurešt (Bucureşti). Veći gradovi: Constanta, Iasi, Timisoara, Cluj-Napoca, Brasov. Pretežni dio zemlje zauzimaju Karpati – Šumoviti, Istočni i Južni (ili Transilvanske Alpe) s najvišim vrhom Moldoveanuom (2544 m). U sr. i Z dijelu su Transilvanski ravnjak i Zapadnorumunjske planine (Muntii Apuseni i dr.); Z od njih Panonski bazen. J i JI od Karpata Vlaška nizina. Na krajnjem JI Dobrudža. Klima umjereno kontinentalna, mjestimično stepska. Rijeke: Dunav (1075 km u R.), Mures (Marica), Olt, Ialomita, Prut. Crnomorska obala ravna i niska; mnogobrojna jezera i lagune. U S dijelu delta Dunava s otocima Letea, Giatal i dr. Nizina pod travnatim stepama, delta Dunava pod trskom i šašem; J dio Dobrudže pod zimzelenim suptropskim grmljem. Niži pristranci planina pod listopadnim, viši pod crnogoričnim drvećem, najviši pod subalpskom vegetacijom. Stanovništvo: uz Rumunje (90%) znatan broj Mađara (7%), Roma, Nijemaca, Židova, Ukrajinaca. Službeni jezik rumunjski. Šest sveučilišta. Poljodjelstvo, voćarstvo, vinogradarstvo; stočarstvo, peradarstvo, pčelarstvo; uzgoj dudova svilca. Slatkovodno i morsko ribarstvo. Šume slabo iskorištene. Bogata ležišta i iskorištavanje nafte i prirodnoga plina. Naftovodi do gradova Giurgiu, Constanţa i Reni – Odesa (Ukrajina). Rudarstvo: lignit, ugljen, željezna ruda, boksit, srebro, živa, mangan, sol. Crna i obojena metalurgija, proizvodnja ratarskih strojeva, strojeva za naftnu ind., lokomotiva, vagona, kamiona, tekst., prehr., kem., farmaceutska industrija, ind. papira, cementa. Turizam (Mamaia, Mangalia, Sinaia). Veliku važnost za plovidbu ima Dunav; kanal Cernavodă–Constanţa. Gl. luke: Constanţa (Crno more), Brăila, Cernavodă, Galaţi (Dunav). Gl. zračna luka Bukurešt (Bneasa i Otopeni). – Starosjedioce Dačane ujedinio je sred. 1. st. pr. Kr. kralj Burebista. Nakon poraza njihova vladara Decebala, zemlja dolazi 107. pod vlast Rima kao provincija Dacija pa je postupno romanizirana. Rim je napušta 271. pred najezdom Gota. Od 4. do 11. st. kroz R. su prolazili Huni, Gepidi, Avari, Slaveni, Bugari, Mađari, Pečenezi i Kumani. Od 11. st. vojvodstvo Transilvanija u vlasti je Mađara. U 14. st. osnovano je vojvodstvo (kneževina) Moldavija; unatoč jakim susjedima (Ugarska, Poljska, Osmansko Carstvo) za Stefana III. (1457–1504) stvarno je neovisna, ali je 1555. prisiljena priznati vlast Osmanlija. Vlaška je stekla neovisnost za Basaraba I. (prva pol. 14. st.), ali je i ona morala za Mircee Starijega (1417) priznati osman. vlast. Vojvoda (knez) Mihajlo Hrabri (Mihai Viteazul; 1593–1601), oslobodivši se tur. utjecaja, ujedinio je na kraće vrijeme Rumunje (Vlašku, Moldaviju i Transilvaniju). Za rusko-tur. ratova u 17. i 18. st. izbijali su ustanci u Vlaškoj i Moldaviji, pa su sultani mjesto domaćih vojvoda od 18. st. postavljali grč. fanariote. Mirom u Kučuk–Kainardžiju 1774. Rusija je stekla pravo zaštite kršćana u autonomnoj Vlaškoj i Moldaviji. Mirom u Edirneu 1829. kneževine su stavljene pod rusku, a 1856. pod zaštitu sila potpisnica Pariškoga mira. 1859. stvorena je personalna unija između obiju kneževina izborom moldavskoga kneza A. Cuze za vladara (1859–66). Tako ujedinjenu R. priznale su 1861. velike sile i Osmansko Carstvo. Za kneza Karola I. iz loze Hohenzollern-Sigmaringen (1866–1914) R. je dobila neovisnost, a 1881. proglašena je kraljevstvom. U Drugom balkanskom ratu 1913. anektirala je bug. Južnu Dobrudžu, stupila je 1916. na strani Antante u I. svj. r., ali je poražena i 1918. prisiljena na separatni mir s Centralnim silama. Nakon pobjede Antante mirovnim je ugovorom dobila Bukovinu, I Banat, Transilvaniju, dok je od Rusije anektirala Besarabiju. Povezana s Francuskom i Malom Antantom, R. nakon Münchenskoga sporazuma 1938. dolazi pod utjecaj Njemačke. Nakon sporazuma između Hitlera i Staljina (1939), 1940. prisiljena je dati SSSR-u Besarabiju i S Bukovinu, Mađarskoj (prema Bečkoj arbitraži) S Transilvaniju, Bugarskoj J Dobrudžu. U zemlji je 1940. uvedena faš. diktatura generala I. Antonescua i njegove »željezne garde«, koji se 1941. pridružio njem. napadaju na SSSR. Nakon prodora sovj. snaga tijekom 1944. u R. se podigao ustanak. Kralj Mihail I. srušio je Antonescuov režim, a R. je ušla u rat protiv Njemačke 25. 8. 1944. Mirovnim ugovorom 1947. Rumunjskoj je vraćena S Transilvanija. Iste god. uz sovj. pomoć uspostavljena je komun. premoć, raspuštene su nesocijalist. stranke, a njihovi vođe zatvoreni; kralj Mihail I. prisiljen je na abdikaciju te je proglašena NR. Jednostranački komun. sustav uveden je 1948. a održao se do 1989; staljinističkim metodama vladao je G. Gheorghiu-Dej, a od 1965. N. Ceauşescu. Od 1955. R. je bila članica Varšavskog pakta. Narodnom pobunom u prosincu 1989. srušen je diktatorski režim N. Ceauşescua. Slijedila je polit. demokratizacija; 1990–96. i 2000–04. predsj. je bio I. Iliescu. U NATO je R. primljena 2004, a u EU 2007. Od 2004. predsj. je Traian Basescu (2009. reizabran); 2012. polit. kriza zbog zahtjeva za njegovom smjenom.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2012.

Citiranje:

Rumunjska. Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 24.3.2025. <https://hol2.lzmk.hr/clanak/rumunjska>.