Rijeka

traži dalje ...

Rijeka, grad i gl. hrv. luka, na ušću Rječine u Riječkom zaljevu, Z Hrvatska; središte Primorsko--goranske županije i sjedište Riječke nadbiskupije i metropolije; 143 800 st. Brodogradnja, ind. brodske opreme, dizelskih motora, papira, rafinerija nafte. Sveučilište, visoka pomorska škola, kazalište, muzej, drž. arhiv i knjižnica. Mnogi međunar. sajmovi i festivali; karneval. Turizam. Zračna luka na Krku. Kulturnopov. spomenici: slavoluk iz 1. st., grad. toranj sa satom iz 15. st., stara gradska vijećnica iz 15. st., tvrđava Trsat iz 13. st. Prapov. naselje; rim. municipij Tarsatica; od kraja 7. st. pod hrv. vlašću; poslije u rukama različitih feudalaca i od 1466. Habsburgovaca. Potkraj 16. st. R. je stekla autonomiju, a od 1719. slobodna je luka; 1779. pridružena ug. kruni. Nakon franc. i austr. uprave, uključena u civilnu Hrvatsku (1822). 1848. zaposjele su je trupe bana Jelačića, koji je postao njezinim guvernerom; R. postaje dio hrv. drž. teritorija do 1869 (→ Riječka krpica). R. su 1919. okupirale D’Annunzijeve trupe; Rapallskim ugovorom (1920) proglašena je Slobodna Država Rijeka; Rimskim sporazumom potpala je pod Italiju (1924–43). 3. 5. 1945. u grad (koji je pripadao zoni B Julijske Venecije) ulaze partiz. postrojbe; uprava Jugoslavenske armije do Pariškoga mirovnog ugovora 1947, kad je R. pripojena Hrvatskoj.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2012.

Citiranje:

Rijeka. Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 8.1.2025. <https://hol2.lzmk.hr/clanak/rijeka-grad>.