renesansa

renesansa (franc. renaissance, tal. rinascimento: preporod, obnova), kulturnopov. pojam koji primarno označuje veliko razdoblje pretežito tal. umjetnosti, filozofske misli, kulture i znanosti od sred. 14. do poč. 16. st. (po nekima od sred. 15. do kraja 16. st.), koje se poklapa s vrhuncem razvoja bogatih tal. državica na čelu s prosvijećenim apsolutnim vladarima; utjecaj r. proteže se na cijelo 17. st., ponajprije kao raskid sa sr. vijekom. Karakterizira je obnavljanje općega duha klasičnoga staroga vijeka te procvat nove umjetnosti nadahnute ant. estetikom jednostavnih i jasnih oblika; teži se afirmaciji individualne slobode, podvrgavaju se kritici ranije znanstvene i religijske sakrosanktne istine, rehabilitiraju se ovozemaljski užitci a odbacuje odricanje i asketizam. Iz r. je nastala moderna zapadna uljudba koja se zasniva na ovozemaljskom i laičkom poimanju i viđenju svijeta. R. osobito odlučno nastupa u odgoju i školstvu: vraća se klas. načelima sadržanima u pojmu humanitas, koji u ime prirode i slobode odbacuje svaki oblik zatvorenoga ili totalitarnoga znanja. Osnovica se renesanse općenito svodi na humanističku filologiju (humanizam), koja, dajući prednost provjeri danoga nad razotkrivanjem značenja, tvori osnovicu za novi način promišljanja povijesti i znanosti. ① KNJIŽ obnavljaju se gotovo zaboravljeni knjiž. oblici, kao ep, lirska pjesma, epigram, dijalog, komedija, drama i poslanica; ne izbjegava se ni lascivnost nasuprot pretjeranoj ozbiljnosti i duhovnosti srednjovjekovnoga stvaraoca. Tako se otvara bogato i plodonosno razdoblje velikih eur. književnosti kojemu su najvrsniji predstavnici F. Petrarca, G. Boccaccio, T. Tasso, L. Ariosto, N. Machiavelli, P. Bembo, F. Rabelais, M. de Montaigne i pjesnici Plejade, M. de Cervantes i W. Shakespeare; u nas H. Lucić, P. Hektorović i M. Držić. ② LIK vrlo plodno razdoblje u lik. umjetnostima. U slikarstvu se razvija tonska modelacija i perspektiva, dok je u kiparstvu, a os. u arhitekturi, jak utjecaj ant. uzorâ; najistaknutiji predstavnici: Donatello, Masaccio, Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Rafael, Giorgione, Tizian, A. Dürer i braća Van Eyck; u nas A. Aleši, P. Miličević, Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, I. Duknović, N. Božidarević, J. Klović. ③ GLAZB razdoblje u kojem višeglasje dostiže vrhunac razvoja; prevladavaju vokalni oblici misa, motet, lauda, u crkv. glazbi, te chanson, frottola, madrigal u svjetovnoj. Predvode niz. i tal. glazbenici. Gl. predstavnici: J. Ockeghem, Josquin Des Prés, A. Agricola, A. Willaert, G. P. da Palestrina, O. di Lasso; u nas Andrija Motovunjanin, A. Petrišević, J. Skjavetić, G. Temparičić.