realizam

realizam. ① Umj. smjer nastao sred. 19. st. u Francuskoj kao reakcija na romantizam; gl. značajke: raskid sa sentimentalnim i fantastičnim pristupom stvarnosti, prikazivanje svakidašnjice i »običnog« svijeta. Teoretske postavke formulirao Champfleury (Realizam, 1857), nadahnut djelima slikara G. Courbeta i J.-F. Milleta. Pojava r. dovodi se u vezu s razvojem građanstva i građ. misli. U književnosti prevladava zahtjev da se bez uljepšavanja obrađuje i oblikuje svakidašnja tematika; prevaga razvijenije fabule koja služi stvaranju društv. reprezentativnoga (ili »tipičnoga«) ljudskog značaja u razvoju. Predstavnici: H. de Balzac, Stendhal; G. Flaubert, L. N. Tolstoj, N. Gogolj, I. Turgenjev, W. M. Thackeray, A. Manzoni; u nas A. Kovačić, J. Kozarac, V. Novak. ② FILOZ skup naučavanja koja drže da je stvarnost neovisna o mišljenju te da mu je pretpostavljena. U skolastici, oblik idealizma u kojem se tvrdi da pojmovi (univerzalije) postoje prije stvari, a ne samo da postoje jezično ili u zamisli.