pridjev

pridjev (adjektiv), LINGV vrsta riječi, leksički determinant imenice; riječ koja se sintaktički priključuje (pridijeva) imenici (katkad i dr. vrsti riječi) da bi je pobliže označila, tj. da bi u predmetu ili pojmu što ga imenica predstavlja istaknula ili mu pripisala neko iskustveno ili apstraktno svojstvo (opisni p.: crven, gladan, ovisan), označila odnos, pripadnost, podrijetlo ili građu (odnosni, posvojni, gradivni p.: carski, majčin, drven). Hrv. jezik razlikuje određeni (dugi) i neodređeni (kratki) oblik p. (žuti, slatki – žut, sladak). Opisni p. imaju komparaciju; u hrvatskom se p. slaže u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosi.