pragmatika

pragmatika (engl. < grč.), proučavanje znakova u situaciji; dio semiotike i općenito lingvistike i teorije komunikacije koji se bavi odnosima između znakova i njihovih korisnika (Ch. Morris) u odnosu na situaciju u kojoj se oni nalaze, na njihove potrebe, ciljeve i sl. Glavni problemi što ih proučava p. jesu analiza jezičnih akata (tvrdnje, naredbe, obećanja i sl.) i proučavanje pokazateljskih (indicijskih) izraza (glagolska vremena, pokazne zamjenice, osobne zamjenice i dr.).