postmodernizam

postmodernizam. ① Razdoblje, odn. stanje suvremenih visokorazvijenih društava od druge pol. 20. st. u kojem sr. ulogu zadobivaju kult. značajke i kult. industrija; obilježeno je višestrukom društv. diferencijacijom (klase, rodovi, etnicitet, dob i dr.) u kojoj tradicijsko u konstrukciji identiteta sve više potiskuje individualni izbor (postmodernost). Ujedno teorijski pristup zasnovan na kritici apsolutnih istina, identiteta i tzv. velikih mjerodavnih priča u filozofiji, umjetnosti, povijesti, kulturi i dr. (osporava, razgrađuje ili dekonstruira moderne pojave, teorije i poglede na svijet; naglašava mnoštvo vrijednosnih sustava, razotkriva prikrivene oblike dominacije i dr.); gl. predstavnici: R. Barthes, Jean Baudrillard, J. Derrida, M. Foucault, J.-F. Lyotard i dr. ② Razdoblje u lik. umjetnosti, književnosti i graditeljstvu 1970-ih; obilježava ga otklon od modernizma, brisanje granica između visoke i masovne (popularne) kulture i eklekticizam. U arhitekturi označuje odustajanje od funkcionalizma, visokoestetiziran stil, uporabu novih materijala i maštovitih izvora svjetlosti (F. O. Gehry, R. Piano), a u slikarstvu povratak slici i figuraciji (nova slika, transavangarda, Neue Wilde). Za njegove predstavnike u am. književnosti (Th. Pynchon, D. Barthelme, J. S. Barth) svojstveno je nadilaženje tradicionalnih pripovjednih struktura (sklonost citiranju i metanaracija). U hrv. književnosti javlja se naraštaj fantastičara, pod utjecajem J. L. Borgesa (P. Pavličić, G. Tribuson, Stjepan Čuić i dr.), te žanrovska proza. Najpoznatiji eur. predstavnik U. Eco.