poljski jezik

poljski jezik, zapadnoslav. jezik; nar. i knjiž. jezik kojim govori o. 38 mil. ljudi u Poljskoj te o. 10 mil. u mnogobrojnim polj. iseljeničkim skupinama; dijeli se na 4 dijalektalne skupine (velikopoljsku, malopoljsku, mazovsku i šlesku); neki lingvisti i kašupski jezik smatraju poljskim dijalektom; karakteriziraju ga nazalni samoglasnici i naglasak na pretposljednjem slogu riječi. Povijest p. j. obično se dijeli u 3 razdoblja: staropoljski (10–15. st.), srednjopoljski (16–18. st.) i novopoljski (od 18. st.); najjstariji pisani spomenik iz 13. st.; od 16. st. bogata književnost.