Poljska

Poljska, država u SI dijelu sr. Europe, na Baltičkom moru; 312 685 km²; 38 126 000 st. Gl. grad Varšava (Warszawa). Veći gradovi: Łódź, Krakov (Kraków), Wrocław, Poznań. Sastoji se od S, pretežito nizinskoga dijela (primorje Baltičkoga mora, Pomorze, Mazurija, Wiełkopolska nizina) i J planinskoga područja (Karpatsko predgorje, Tatre s najvišim vrhom P. Rysy, 2499 m, Beskidi i Krkonoše). Klima umjereno kontinentalna. Rijeke: Visla, Odra (s pritokom Warta). Jezera: Śniardwy, Mamry, Łebsko. S i sr. P. pod crnogoricom, J pod listopadnim šumama; najviši dijelovi pod pašnjacima. Stanovništvo: Poljaci (94,2%), Ukrajinci (3,9%) i dr. Najgušće naseljen industr. Šlesko-malopoljski kraj, najrjeđe baltički primorski pojas i SI krajevi. Poljodjelstvo (raž, pšenica, ječam, krumpir, šećerna repa, različito ind. bilje), stočarstvo (goveda, svinje, ovce, konji, peradarstvo, pčelarstvo). Razvijeno slatkovodno i morsko ribarstvo. Oko 28% teritorija pod šumama. Bogata ležišta i eksploatacija kamenoga ugljena, lignita, prirodnoga plina, sumpora, potaše, kadmija, ruda olova, cinka, bakra, kamene soli; nafta u malim količinama. Crna i obojena metalurgija (čeličane, talionice, tvornice aluminija), metalna ind. (ratarski strojevi, turbine, vagoni, lokomotive, motorna vozila, traktori), brodogradnja; rafinerije nafte. Turizam. Luke: Gdańsk, Gdynia, Kołobrzeg, Szczecin, Elbląg, Kożle (na Odri). Međunar. zračne luke Varšava, Łódź, Krakov, Wrocław. – Polj. plemena oko Odre i Visle ujedinio je knez Poljanâ Mieszko I. Pjastović (o. 960–992). Boleslav Hrabri (knez od 992, kralj od 1025) vladao je i u Lužici te češkim, moravskim, slovačkim i ukr. krajevima. Za njegovih nasljednika P. je izgubila Šlesku, Lužicu, Mazoviju i Pomorje; 1138–1290. rascjepkana je na kneževine. Nakon vladavine češ. Přemyslovića nad većim dijelom zemlje (1290–1306), Poljsku je obnovio Vladislav I. Łokietek (1306–33), a Kazimir III. Veliki (1333–70) zavladao je Kujavijom, Mazovijom i Galičko-volinskom državom. Nakon njega polj. je prijestolje naslijedio hrv.-ug. kralj Ludovik I. Anžuvinac (1370–82) te njegova kći Jadviga (1382–86) koja se udala za litavskoga velikoga kneza Vladislava Jagela, čime je 1386. stvorena polj.-litavska personalna unija; njezina snaga očitovala se u pobjedi nad Njemačkim redom kraj Grünwalda (1410). Za Vladislava III. (1434–44) razvrgnuta je polj.-litavska unija i 1440. obnovljena unija s Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom. Kazimir IV. (1447–92) definitivno je pokorio Njemački red i Poljskoj vratio Pomorje. Zauzećem Moldavije (1485) P. se proširila od Baltika do Crnoga mora. Od 1569. realna unija P. i Litve (Lublinska unija) izborno je kraljevstvo, s kraljem kojega bira šljahta. Kraljevi švedske loze Vasa, za Sigismunda III. (1587–1632), u Ratu za šved. krunu, izgubili su dijelove Baltika (1627) i proširili se na istok. U osvojenoj Moskvi (1609–12) proglašen je kraljević Vladislav IV. (1632–48) rus. carem, ali se nakon rata 1634. odrekao svih pretenzija na rus. prijestolje. Ivan II. Kazimir (1648–68) ustupio je I Ukrajinu s Kijevom Rusiji, a 1657. J Prusku Brandenburgu. Ivan III. Sobjeski, porazivši Osmanlije kraj Hotina (1673) i Beča (1683), oslobodio je Podoliju. Oligarhija velikaša, nastala primjenom načela liberum veto (iz 1652), znatno je oslabila P. i izazvala upletanje tuđinskih sila u njezine poslove, te je teritorij P. znatno umanjen rusko-prusko-austr. diobama (1772, 1793). Veliki proturuski i protupruski ustanak 1794. pod vodstvom T. Kościuszka, slomljen je, a nakon toga je u tzv. trećoj diobi Poljske slijedila definitivna likvidacija polj. države (1795). Polj. emigranti pod okriljem revoluc. Francuske stvorili su polj. legije. Napoleon je od Pruske i austr. dijelova P. stvorio Varšavsko vojvodstvo (1807–13). Bečki kongres (1815) stvorio je »Slobodnu Republiku Krakov«, Polj. kraljevstvo s Varšavom u personalnoj uniji s Rusijom, priključio Austriji Galiciju, a SZ Poljsku Pruskoj. Rusija je ugušila ustanke 1830. i 1863, Austrija krakovski 1846. te Pruska poznanjski ustanak 1848. Nakon I. svj. r. uspostavljena je 1918. republika. Plebiscitima 1920. i 1921. riješeno je pitanje granica prema Njemačkoj; poljsku aneksiju litavskoga Vilniusa sankcionirale su zapadne sile. Pošto je polj. vlada odbila sporazumno rješenje za I granice, polj. trupe provalile su na sovj. teritorij; u kontraofenzivi sovj. Crvena armija doprla je gotovo do Varšave, ali je zatim morala uzmaknuti. Mirovnim ugovorom u Rigi 1921. velika područja s većinom ukr., bjelorus. i litavskoga stanovništva pripala su Poljskoj. Drž. udarom 1926. na vlast je došao maršal J. Piłsudski, a nakon njegove smrti maršal Edward Rydz-Śmigły 1935. S njem. agresijom na P. (1939) počeo je II. svj. r.; P. je okupirana i raskomadana, znatan dio priključen je Trećem Reichu; po sporazumu Hitler–Staljin sovj. trupe zaposjele su krajeve Z Bjelorusije i Z Ukrajine. Nacisti su polj. narod podvrgnuli teroru; u koncentracijskim logorima osobito su stradali polj. Židovi, koji su gotovo istrijebljeni. Među okupiranim zemljama Europe P. je imala najveće ljudske gubitke (22%). U zemlji se razvio širok pokret otpora. Domovinska vojska nalazila se pod vodstvom polj. vlade u Londonu, a pod vodstvom Poljske radničke partije djelovala je Narodna armija. Borbu protiv Nijemaca i njihovih saveznika vodile su i znatne polj. snage u sastavu savezničkih vojski: na zapadu vojska od 100 000 ljudi, a na istoku Prva polj. armija koja se u završnoj fazi rata spojila s Narodnom armijom. Zemlju su oslobodile sovj.-polj. snage 1945. Potsdamskom deklaracijom (1945) de facto je priznata polj.-njem. granica na Odri i Nysi. Polj.-sovj. granica utvrđena je na bazi nešto izmijenjene tzv. Curzonove linije i podjele Istočne Pruske. 1945–47. razdoblje je koalicijske vlasti, potom je uspostavljen komun. režim (uz potporu SSSR-a). 1947–52. predsj. republike bio je Bolesław Bierut. 1955. P. je među osnivačima Varšavskoga pakta. Polit. premoć imala je Poljska ujedinjena radnička partija; 1956–70. predvodi je W. Gomułka, a 1970–80. E. Gierek. Veći radnički prosvjedi bili su 1956, 1970, 1976. i 1980. Zbog jačanja sindikalnoga opozicijskog pokreta (→ Solidarnost) krajem 1981. izveden je voj. udar pod vodstvom generala W. Jaruzelskog (proglašeno je izvanredno stanje, održano do 1983). Polit. promjene u SSSR-u potkraj 1980-ih omogućile su društv. liberalizaciju. Na izborima 1989. pobjeđuju kandidati Solidarnosti (T. Mazowiecki postaje premijer); potkraj 1990. za predsj. je izabran L. Wałęsa. 1995–2005. predsj. je bio A. Kwaśniewski. Od poč. 1990-ih drž. politika vođena je u pravcu pristupanja NATO-u (1999) i Europskoj uniji (2004). 2005–10. predsj. je bio Lech Kaczyński (poginuo je u zrakoplovnoj nesreći); od 2010. predsj. je Bronisław Komorowski.