pāli

pāli (sanskrt.: crta, niz), stariji prakrt, tj. srednjoindij. indoarijski jezik; blizak sanskrtu; govorio se u Indiji u drugoj pol. 1. tisućljeća pr. Kr.; bio knjiž. jezikom srednjoindij. razdoblja (2. st. pr. Kr. – 11. st.) na kojem je napisan budistički kanon Tipitaka, da bi zatim postao službeni jezik budizma hīnayāna; još i danas jezik bogoslužja i kulture u Šri Lanki (tamošnja ga budistička predaja poistovjećuje s prakrtom māgadhījem), Mjanmaru, Tajlandu, Laosu i Kambodži.