Palestina

Palestina, pov. pokrajina na JI Sredozemlju, s obiju strana rijeke Jordana i pridruženih okolnih teritorija (današnje područje Izraela i palestinske samouprave, te Z Jordana); suvremena P. geopolit. se odnosi na područje palestinske samouprave (Palestinska nacionalna uprava) ostvarene u Gazi i dijelovima Zapadne obale (upravno središte Ramallah (Rām Allāh). Nastavali su je različiti narodi i davali joj ime: po Kanaancima zvala se Kanaan, po Amorićanima Erec Haemori (Zemlja Amorićana), po Židovima Erec Haivrim, poslije Erec Jisrael, te po Filistejcima Palestina. Prastanovnici P. bili su Kanaanci, koji su je nastanili oko 3000. pr. Kr., u 3. tisućljeću pr. Kr. doselili su se Amorićani, a u 15. st. pr. Kr. Filistejci. U sred. 15. st. pr. Kr. P. je pod vlašću Egipta, a u 13. st. pr. Kr. u nju prodiru Židovi po povratku iz Egipta. U borbi protiv Filistejaca i Amorićana, Židovi su oko 1030. pr. Kr. stvorili svoju državu pod kraljem Šaulom, te od tada prošlost Palestine pripada povijesti žid. naroda. Od 8. st. pr. Kr. često je priznavala vlast moćnih susjeda, Asiraca (721–587. pr. Kr.), Babilonaca (do 539. pr. Kr.), Perzijanaca (538–332. pr. Kr.) te Aleksandra Velikoga i Seleukida do 143. pr. Kr. Kratko razdoblje samostalnosti prekinuli su Rimljani 63. pr. Kr. Od 395. bila je pod Bizantom, 640. pod Arapima, 1099–1291. priznavala vlast križarskih država, 1291. pripala egip. mamelucima, a 1517–1917. nalazila se u sklopu Osmanskoga Carstva. 1917. objavljena je Balfourova deklaracija koja je u Palestini predviđala osnivanje žid. države. 1920-ih počinje masovnije žid. naseljavanje u Palestinu, čemu se protivilo arap. stanovništvo, te 1929. dolazi do nemira, ali se useljavanje nastavlja još intenzivnije, pa 1936–39. dolazi do arap. ustanka (1922. bilo je o. 83 790 Židova, a 1939. o. 445 460, tj o. 30% st. Palestine). Stradanje Židova u II. svj. r. bitno je utjecalo na ideju o stvaranju žid. države, koju je zahtijevao i cionistički kongres održan u New Yorku 1942. UN je 1947. osnovao Posebni komitet za Palestinu te je donesena odluka o njenoj podjeli na žid. i arap. državu, što Arapi odbijaju. 1948. iz P. se povlače brit. trupe, žid. strana proglašava državu Izrael (na 77% palestinskoga teritorija) te dolazi do arap.-izr. rata; izbjeglo je oko 725 000 Palestinaca, uglavnom u susjedne arap. zemlje. Potom je područje P., tj. Izraela obilježeno dugotrajnim polit. nasiljem i terorizmom. Na palestinskoj strani premoć je stekao PLO pod vodstvom J. Arafata. Arap.-izr. ratovi vođeni su i 1967. te 1973. Izrael i PLO postigli su 1993. sporazum o palestinskoj samoupravi (Palestinska nacionalna uprava) na dijelovima Zapadne obale i u pojasu Gaze. U drugoj polovici 1990-ih nestabilnost izaziva djelovanje radikalnih palestinskih skupina (Hamas i dr.) uz česte terorističke akcije i izr. voj. odmazdu; protivno sporazumu s PLO-om Izrael je poticao naseljavanje Židova na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze. Palestinska pobuna (intifada) trajala je 1987–93. i poč. 2000-ih. Polit. napetosti oko palestinske samouprave i žid. naseljavanja Zapadne obale održane su i poč. 2000-ih. Izrael 2002. započinje ograđivanje Zapadne obale velikim zidom; 2005. povlači se iz Gaze, u kojoj vlast preuzima Hamas (2007). Slijedila su suprotstavljanja PLO-a i Hamasa; potkraj 2011. postižu sporazum.