pakao

pakao. ① U mnogim religijama, mjesto vječne boli na koje su osuđene duše grešnika koji se nisu pokajali. U kršćanstvu, biblijsko razlikovanje između sretnoga stanja mrtvih pravednika i nesretnoga stanja zlih poslužilo je kršć. misli da riječju p. označi mjesto na koje su osuđeni grešnici; oko značajki toga mjesta razvila se bogata apokrifna književnost; skolastika govori o dvostrukosti paklenskih muka: nemogućnost da se ugleda lice Božje i tjelesna (osjetilna) kazna u kojoj veliku ulogu ima element ognja; za modernu teologiju pakao je samo konačno očitovanje odbacivanja Boga već u ovom životu. U islamu, → džehenem. ② PREN sve što uzrokuje teške boli ili čini položaj nesnosnim.