otuđenje

otuđenje. ① FILOZ i SOC pojam (posebno u marksizmu) kojim se izražava položaj čovjeka u kojem su proizvodi njegova rada, postali njemu tuđi, samostalni. Izraz je prvi put u filozofiji upotrijebio J.-J. Rousseau da bi označio djelovanje od kojega pojedinac odustaje svojom voljom kako bi se podvrgnuo volji zajednice i postao temeljem društvenoga ugovora. G. W. F. Hegel upotrijebio je izraz u negativnom smislu, a od njega ga je preuzeo K. Marx. ② MED u psihijatriji, → depersonalizacija. ③ PSIH → alijenacija.