organski spojevi

organski spojevi, nepolarni kovalentni kem. spojevi koji sadržavaju ugljik, osim nekoliko najjednostavnijih (npr. ugljikovi oksidi, karbonati, metalni cijanidi), koji se svrstavaju u anorganske spojeve; ugl. reagiraju sporije od anorganskih, nepostojani su na višim temperaturama, imaju niska vrelišta i tališta, na zraku se lako zapale i gore, ob. ne provode el. struju i nisu topljivi u vodi; poznato je više od 9 mil. o. s., a svake ih se godine sintetizira (u manjoj mjeri izolira iz prirodnih izvora) o. 500 000; prema građi se razlikuju: aciklički, aliciklički, aromatski i heterociklički o. s.; posebne skupine spojeva tvore ugljikohidrati, bjelančevine, steroidi i dr. Osim ugljika mnogi o. s. sadržavaju i vodik (ugljikovodici), kisik (alkoholi, fenoli, eteri, karboksilne kiseline, masti), a neki i dušik (aminokiseline, alkaloidi, mnoga bojila i dr.), sumpor, fosfor i halogene elemente.