Oman

Oman, država u JI dijelu Arapskoga poluotoka, uz Arapsko more i Omanski zaljev; 309 500 km², 2 785 000 st. Gl. grad Masqat (Muscat). Uz priobalnu nizinu na S uzdiže se gorje Ḥaǧar (Aš-Šam, 3018 m). Prema J prostire se 200–500 m visoka zaravan, koju s JZ omeđuju planine Đūfara. Klima pustinjska. Trajnih vodenih tokova nema. Prevladavaju pustinje, polupustinje i stepe. Stanovništvo: Arapi (74%), Pakistanci (ugl. Beludži; 21%) i dr. Uzgajaju se datulje, duhan, banane i agrumi. Stočarstvo (najviše koze); ribarstvo. Osnova je gospodarstva nafta (2003. proizvodnja oko 41 mil. t ); ležišta prirodnoga plina, rude bakra, kromita, zlata i srebra. Rafinerije nafte, petrokem. i cementna ind., obojena metalurgija (bakar). Gl. luke Mina Qaboos u Matrahu i Mina al-Fahal (naftni terminal). Međunar. zračne luke Seeb kraj Masqata i Salālah. – Od 630. u sklopu arap. države, autonoman pod imamima šijitske sljedbe ibadita do kraja 18. st., kad su ga pokorili suniti Masqata pod sultanom Ibn Ahmadom. 1891. Oman i Masqat došli su pod brit. protektorat. Od 1913. O. je imao ograničenu samostalnost; od 1959. pod vlašću je Saida bin Taimura, sultana Masqata (na vlasti 1932–70). 1958. omansko prekomorsko područje Gwadar (u Beludžistanu) pripojeno je Pakistanu. Sred. 1960-ih u regiji Zufar (Dhofar) započela je separatistička pobuna (1975. postignut je mirovni sporazum). 1970. vlast preuzima sultan Qabus bin Said; 1971. ostvarena je neovisnost (Masqat i Oman preimenovani su u O.). Nakon brit. vojnoga povlačenja (1977), poč. 1980-ih sigurnosno se povezuje sa SAD-om i Saudijskom Arabijom (uz am. vojnu prisutnost). Sporna granična pitanja rješava sa Saudijskom Arabijom (1991), Jemenom (1992) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (2003). Poč. 2000-ih ostao je strateški važan saveznik SAD-a. U prosvjedima 2011. zahtijevane su društv. reforme.