okluzija

okluzija (lat). ① FIZ i KEM uklapanje čestica stranih tvari u neku masu (npr. mjehurića plinova u lijevane metale). ② LINGV artikulacijski zatvor (na razini usana, zuba, alveola, različitih dijelova nepca, grkljana i dr.) pri izgovoru nekih glasova, npr. p, t, d, g; suglasnici nastali od šuma pri naglom rastvaranju takva zatvora nazivaju se okluzivi ili zatvornici (zatvorni suglasnici). ③ Vrsta atmosferske fronte pri kojoj je topao zrak podignut u visinu, a pri tlu su u dodiru hladnije zračne mase. ④ MED okluzija oka, zatvaranje oka zavojem zbog ozljede, upale ili nakon operacijskih zahvata; također metoda liječenja slabovidnosti. Okluzija zuba, dodir zuba donje i gornje čeljusti; fiziološka o., odnos zuba koji je u skladu sa žvačnom funkcijom; poremećena okluzija, → malokluzija.