Obrenovići

Obrenovići, srp. dinastija 1815–42. i 1858–1903; smjenjivala se na vlasti sa suparničkom dinastijom Karađorđevića. Osnivač Miloš (1780–1860), knez 1815–39. i 1858–60; vođa Drugoga srp. ustanka (1815). Srbiji osigurao unutarnju autonomiju pod sultanovom vrhovnom vlašću i rus. zaštitom; 1833. ostvario granice Srbije iz Prvoga srp. ustanka. 1839. abdicirao u korist sina Milana I. (knez 1839) te napustio Srbiju. 1858. vratio se na prijestolje. Mihailo (1823–68), knez 1839–42. i 1860–68; naslijedio brata Milana I., ali su ga protivnici 1842. natjerali da pobjegne u Zemun; u progonstvu do 1858. Za druge vladavine nastojao okupiti pod svoju vlast srp. i dr. balkanske krajeve u kojima ima Srba. Ubili ga pristaše dinastije Karađorđevića. Milan II. (1854–1901), knez od 1868, kralj 1882–89. Vezao se uz Austriju, uz čiju je pomoć priznata neovisnost Srbije, uz teritorijalno proširenje. Poražen u ratu s Bugarskom (1885), sklopio uz austr. pomoć mir bez teritorijalnih gubitaka. Abdicirao (1889) u korist sina Aleksandra (1876–1903), koji je 1893. izveo prvi drž. udar, proglasio se punoljetnim i zbacio liberalno namjesništvo. Drugim drž. udarom ukinuo ustav iz 1888. i vratio ustav iz 1869. Ubijen u atentatu koji je organizirala tajna organizacija Crna ruka.