oblat

oblat (lat.), ① od ranoga kršćanstva do Tridentskoga koncila (1545–63), dijete kojemu su roditelji namijenili redovnički poziv; ② od 8. st., osoba koja živi u samostanu, ali nema redovničkih zavjeta (os. u sr. vijeku, kod benediktinaca, zatim kod franjevaca); kanonskim pravom oblati su 1895. izjednačeni s članovima trećega (svjetovnjačkoga) reda.