o

o ① Dvadeset i prvo slovo hrv. latinice, četrnaesto (ili petnaesto) većine drugih latiničnih sustava; u glagoljici mu odgovara ,  na sedamnaestom mjestu azbuke (brojčana vrijednost 80), u bosančici ,  te u staroj ćirilici  na šesnaestom mjestu (brojčana vrijednost 70). ② LINGV znak za stražnji (velarni) zaobljeni samoglasnik koji se u različitim jezicima (a katkad i u istom jeziku) različito izgovara (npr. otvoreno ili zatvoreno), pokazujući prijelaze prema samoglasnicima a, u. ③ U geometriji, kratica za opseg. ④ Kratica za otac (kad označuje svećenika: o. Franjo).