Nova Gvineja

Nova Gvineja, otok u JZ dijelu Tihoga oceana; 785 000 km² (veličinom drugi na Zemlji), 7,4 mil. st. Z dio pripada Indoneziji (Papua, upravno središte Jayapura), I dio samostalna država Papua Nova Gvineja. Duž cijeloga otoka pruža se središnje gorje (Puncak Jaya, 5030 m); na S rubu izdvojeni planinski masivi Primorskoga gorja (Finisterre, 4000 m), na J je prostrana močvarna primorska ravnica. Na krajnjem Z poluotok Vogelkop. Klima tropska. Veće rijeke (Sepik, Ramu, Mamberamo, Fly, Diegul) pretežito plovne. Vlažne tropske šume (palme, krušno drvo, kamforovac, kaučukovac, sandalovina) pokrivaju 4/5 ukupne površine; na J je savana; uz obalu šume mangrova. Stanovništvo: Papuanci i Melanezijci; manji broj Malajaca, Kineza, Japanaca i Europljana. Poljoprivreda (sago-palma, batate, taro, manioka, kukuruz, riža, šećerna trska); na plantažama kokosova palma, kakaovac i kava. Ribolov. Ležišta bakra, zlata, nafte i prirodnoga plina. Veći gradovi, morske i zračne luke Jayapura i Sorong (Papua), Port Moresby i Lae (Papua Nova Gvineja). Prastanovnici su Pigmeji i Papuanci. N. G. otkrili su Portugalci (1526). Španjolac Luis Váez de Torres dokazao (1606) da je N. G. otok. U 19. st. Z su dio anektirali Nizozemci, J Britanci, a SI Nijemci. Za I. svj. rata njem. dio okupirala je Australija, koja je 1921. dobila mandat Lige naroda nad tim područjem. U II. svj. r. bila je poprištem borba između Japanaca i Saveznika. 1946. sjeveroistočna N. G. postaje protektorat UN-a pod upravom Australije; od 1975. neovisna Papua Nova Gvineja. Z dio Nove Gvineje bio je 1945–63. pod obnovljenom niz. upravom, potom je u sastavu Indonezije (kao Irian Barat, 1973. preimenovan u Irian Jaya, a 2000. u Papua); od 1960-ih protiv indonez. vlasti povremeno djeluje Pokret slobodna Papua (zahtijeva neovisnost »Zapadne Papue«).