norveški jezik

norveški jezik, jezik nord. (skand.) ogranka germ. grane indoeur. jezične porodice; njime govori o. 5 mil. ljudi. Ima dvije varijante: bokmål (do 1929. riksmål), koji se temelji na dan. jeziku grad. stanovništva Norveške, nekoj vrsti »mješavine« norveškoga i danskoga, te nynorsk, »novonorveški« (do 1929. landsmål), nastao umjetnim ujedinjavanjem u jednu knjiž. normu značajki različitih iskonskih zapadnonorv. »seoskih« narječja. Oba su jezika zakonski ravnopravna, a nastojanja za njihovim ujedinjavanjem sve su jača: nynorsk stalno gubi teren, a u bokmål se preuzima sve više novonorveških elemenata.