Norveška

Norveška, država u Z dijelu Skandinavskoga poluotoka; 323 758 km², 4 768 000 st. Gl. grad Oslo; veći gradovi: Bergen, Trondheim. Pretežiti dio zauzimaju Skandinavsko gorje i goli visoki ravnjaci (fjell) s masivima višima od 2000 m (Galdhøpiggen, 2469 m). Dobro razvedena 7500 km duga obala (fjordovi, skär). Klima pod utjecajem Atlantskoga oceana razmjerno topla. Krajnji S dio 7 mjeseci, a planinski 9–10 mjeseci godišnje pod snijegom. Riječni tokovi kratki, s mnogo brzica i vodopada. Gl. rijeka Glamma; najveće jezero Mjøsa. Ledenjaci (Jostedal i dr.) zauzimaju o. 4600 km². S područja i visoki ravnjaci pod tundrom; o. 26% ukupne površine pod šumama. Stanovništvo: Norvežani (94%); na S o. 21 000 Laponaca i o. 12 000 Finaca. Naselja pretežito na morskoj obali. Sveuč. u Oslu, Bergenu i Trondheimu. Poljodjelstvo (zob, ječam, pšenica, raž, krumpir), voćarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo (goveda, ovce, svinje); uzgoj sobova, krznaša. Šume daju sirovinu za proizvodnju drvenjače, celuloze i papira. Ribarstvo (bakalar, haringa, losos), lov na tuljane i kitolov. Ležišta ruda željeza, pirita, bakra, cinka, olova, nikla, vanadija te ugljena. Iz podmorja Sjevernoga mora vadi se nafta i prirodni plin. Luke: Oslo, Bergen, Trondheim, Sandefjord, Narvik. Gl. međunar. zračna luka Fornebu (Oslo). Norveškoj pripada otočje Svalbard u Sjevernome ledenome moru, otok Jan Mayen u Norveškome moru, otok Bouvet u J Atlantiku, Otok Petra I. na Antarktici i Zemlja kraljice Maud (sektor Antarktike između 20°W i 45°E). – Tragovi ljudskih naselja iz paleolitika; u prapov. doba naseljena germ. plemenima, koja je u drugoj pol. 9. st. ujedinio Harald Ljepokosi (Haarfager). Od 8. do 11. st. ističu se svojim pomorskim i osvajačkim pothvatima Vikinzi. U 11. st. provedeno je pokrštavanje. Vrhunac moći doseže N. za Sigurda Jorsalafara (1103–30); nakon njega nastaju unutrašnje borbe, a u 12. st. značajan je ustanak tzv. birkenbeinera – seljaka u savezu s malim plemstvom protiv feud. i crkv. aristokracije. Njihovom pobjedom dolazi na prijestolje Sverre (1177–1202), a seljaštvo, za razliku od feud. Europe, ostaje slobodno. Sverreovi potomci proširili su vlast N. na Grenland (1261) i Island (1262). Za Margarete (1353–1412) N., Švedska i Danska ujedinjuju se Kalmarskom unijom 1397. Otpor protiv ugnjetavanja od strane dan. namjesnika doveo je do seljačkih buna u 15. i 16. st., kad je N. potpuno podvrgnuta dominaciji Danske. 1814. N. je uspjela proglasiti neovisnost i donijeti ustav, te je u personalnoj uniji sa Švedskom do 1905, kad se na miran način odcijepila i postala samostalnom ustavnom monarhijom pod Haakonom VII. U I. svj. r. neutralna. Pogazivši njezinu neutralnost, Nijemci su je 9. 4. 1940. napali. Kralj Haakon VII. i vlada zatražili su azil u Velikoj Britaniji, a protiv njem. okupatora, kojima pomaže šef marionetske vlade V. Quisling razvio se jak pokret otpora, s partiz. odredima na S zemlje. Nakon II. svj. r. učvršćena je polit. stabilnost (najutjecajnija postaje Norveška radnička stranka – DNA); 1949. N. je među osnivačima NATO-a, od 1960. članica je Europskoga udruženja za slobodnu trgovinu. Više puta premijer je bio Einar Gerhardsen vođa DNA (1945–65). Haakona VII. (umro 1957) naslijedio je Olav V., a nakon njegove smrti 1991. kralj je Harald V. Uspostavljena je bliska suradnja s Europskom unijom; članstvo u njoj odbijeno je na referendumu 1994. Poč. 2000-ih održana je društv. stabilnost. Od 2005. premijer je Jens Stoltenberg (reizabran 2009).