norma

norma (lat.). ① Obrazac, pravilo, mjerilo. ② Dogovorno sastavljen dokument koji za opću uporabu određuje pravila djelovanja (za proizvode, postupke, usluge i dr.) radi postizanja usklađenosti u određenome području. Razlikuju se međunar. norme (ISO), eur. norme (EN) i nac. norme (npr. hrvatska norma). Izdaju ih ovlaštena drž. tijela (nrp. Hrvatski zavod za norme). ③ EKON standardni učinak koji se očekuje od radnika ili radne skupine u određenome vremenu uz dane tehn. i organizacijske uvjete rada i utroška sredstava. ④ LINGV sustav naputaka (zapisanih, propisanih ili implicitnih) koji određuje što među uporabama jednoga jezika treba odabrati da bismo se prilagodili određenomu estetskomu ili sociokult. idealu. Tako uređen jezik naziva se standardnim (ili knjiž.) jezikom. N. uključuje i kodifikaciju. ⑤ FILOZ postulirana vrijednost, utemeljena na prioritetu trebanja nad bitkom i neovisna o svakome subjektivno-empirijskom ozbiljenju. ⑥ PRAVO pravilo koje regulira ljudsko ponašanje; gradivni dio pravnoga poretka. ⑦ SOC društv. norme, pravila koja određuju prikladno i prihvatljivo ponašanje u nekom društv. okruženju; temelje se na zajedničkim društv. vrijednostima.