nominativ

nominativ (lat.), »prvi« padež u indoeur. deklinaciji; redovito se njime izriče subjekt rečenice (ili imenski dio predikata); najmanje ovisi o sintaksi rečenice, jer samo »imenuje« bića, stvari i pojmove (npr. čovjek, voda, radost), te kao ishodišni, »prvi« padež, lat. casus rectus (nasuprot ostalima, kosim padežima, lat. casus obliquus), obično predstavlja pojedinu imensku riječ u rječnicima.