neopitagorizam

neopitagorizam, filoz.-religiozni (mistični) smjer koji je između helenističkoga doba (2. st. pr. Kr.) i doba Rimskoga Carstva (3. st.) obnovio Pitagorin nauk i povezao ga s platoničkim, aristotelovskim i stoičkim motivima te pojedinim načelima egipatske i dr. istočnih religija. Nadahnut dualizmom između svijeta i božanstva, puti i duha, zla i dobra. Odlikuje ga vjerovanje u misterije i objave te u simboliku brojeva.