neoklasicizam

neoklasicizam. ① LIK jedan od pov. stilova u drugoj pol. 19. st. koji preuzima teme i oblike iz antike, renesanse i klasicizma; također smjer u slikarstvu prve pol. 20. st.; predstavnici: A. Feuerbach, H. von Marées, P. Puvis de Chavannes, engl. predrafaeliti. ② KNJIŽ od 19. st., pojam sinoniman klasicizmu, označuje svaku književnost od humanizma i renesanse koja se poetički ugleda na klas. ant. književnost. ③ GLAZB (neoklasika, nova klasika, novoklasika), smjer koji se proširio nakon I. svj. r. kao reakcija na kasnu romantiku i impresionizam; traži ravnotežu između sadržaja i oblika te oživljuje stare klas. oblike. Gl. predstavnici: I. Stravinski (nakon 1922) i P. Hindemith. Posebna je grana neoklasike neobarok (novi barok), koji njeguje polifone oblike.