more

more, vodene mase na površini Zemlje, prosječno jednakih fiz. i kem. svojstava, koje su međusobno povezane. Svj. more pokriva 362,9 mil. km² ili 71,2% Zemljine površine. Volumen mu je 1370 mil. km³. Dijeli se na Tihi, Atlantski i Indijski ocean te Sjeverno ledeno more i antarktičke vode. Između kontinenata su sredozemna mora, duž ruba kontinenata rubna mora, a nizom otoka odvojena od oceana međuotočna su mora. Morsko dno obuhvaća kontinentski šelf (do 200 m dubine), kontinentalnu padinu (2500–3500 m) i dno dubokoga mora (do 6000 m) s dubokomorskim jarcima; prosječna je dubina svj. mora 3795 m; najveća dubina 10 924 m (Marijanski jarak, Tihi ocean). Slanost mora (prosjek 35‰) manja je u polarnima, a veća u ekvatorijalnim morima. M. se zagrijava izravnim zračenjem Sunca; najtoplije je Crveno more. Temp. morske vode opada od površine prema dnu (do 3000 m). Morski led nastaje zamrzavanjem mora pri temp. o. –2 °C; ledište ovisi o slanosti morske vode. Biljni svijet u moru sastoji se uglavnom od različitih vrsta nižih biljaka (algâ), a morska fauna od jednostaničnih praživotinja do različitih vrsta sisavaca. M. ima veliku gospodarsku važnost za promet, ribarstvo, proizvodnju soli, slatke vode, nafte i prirodnoga plina, nodula mangana i dr. – Prema međunar. pravu, razlikuju se unutarnje morske vode, nad kojima suverenitet ima obalna država; teritorijalno more (obično u širini do 12 milja), u kojem obalna država ima suverenitet, a strani brodovi pravo neškodljivoga prolaska; vanjski pojas (do 24 milje), u kojem obalna država uživa posebna prava radi zaštite nekih javnih interesa; isključivi gospodarski pojas (do 200 milja), u kojem obalna država što ga proglasi ima pravo iskorištavanja prirodnih bogatstava; epikontinentalni pojas (morsko dno i podmorje), u kojem obalna država ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja prirodnih bogatstava; otvoreno more, u kojem vrijedi načelo slobode mora (plovidbe, ribolova, prelijetanja, polaganja kabela i naftovoda).