Mongoli

Mongoli, skupina srodnih naroda u sr., S i I Aziji koji govore mongolskim jezicima; većina živi u Kini (o. 6,2 mil. pripadnika), Republici Mongoliji (o. 2,3 mil.) i Rusiji (o. 0,6 mil.). Obično se dijele na istočne (Halha M., Burjati) i zapadne ili Ojrate (Durbeti, Kalmici, Torguti). Tradicionalno nomadski stočari koji žive u jurtama. Ispovijedaju lamaizam. – Samostalan polit. savez Mongola prvi se put pojavio potkraj 11. st. na SI današnje Mongolije. Raspadom toga saveza poč. 13. st. Džingis-kan je pod svojom vlašću ujedinio narode sr. i I Azije, među kojima su najistaknutiji Mongoli i Tatari. Njegov unuk Batu-kan porazio je Bugare na Volgi (1237), pokorio Rusiju (1240) i potukao njem.-polj. vitezove (1241). Vojskovođa Kadan potukao je na Tisi vojsku hrv.-ug. kralja Bele IV. i gonio je sve do jadranske obale, ali se zatim, saznavši za smrt velikoga kana Ogotaja, vratio u Rusiju. M. su također pokorili Bagdadski Kalifat (1258) i J Kinu (do 1271). Potkraj 13. st. raspalo se prvo Mongolsko Carstvo na državu velikoga kana u Kini (dinastija Yüan, 1271–1368), Čagatajev Kanat u Turkestanu, Ilkanovu Državu u Perziji i Zlatnu Hordu u J Rusiji. I drugo Mongolsko Carstvo sa sjedištem u Turkestanu pod Timur Lenkom (1369–1405), koje je obuhvaćalo područje Inda, Perzije, Horezma, Male Azije i Sirije, raspalo se u prvoj pol. 15. st. Timur Lenkov potomak Baber, sa sjedištem u Kabulu, šireći svoju vlast prema JI, utemeljio je 1525. Državu Velikoga Mogula s gl. gradom Delhijem.