modus

modus (lat.). ① Način, oblik, vrsta. ② FILOZ u logici, jedna od vrsta silogističkoga zaključivanja koje nastaju kombiniranjem premisa različitih po kvantiteti i kvaliteti (4 figure kategoričkoga silogizma daju 64 moguća m., od kojih je 19 valjano). Skolastici su za moduse pojedinih figura stvorili mnemotehničke nazive, npr. za 4 modusa prve figure Barbara, Celarent, Darii, Ferio. Ti nazivi označuju (slovima od kojih su sastavljeni) karakteristike pojedinih sudova u silogizmu, tako npr. vokali (a, e, i, o) upućuju na kvantitetu i kvalitetu premisa i zaključka. ③ GLAZB u antici, melodija ili vrsta mjere. U sr. vijeku ljestvični niz tonova (isto što i tonus) ili interval, a u doba ars nove i određeni ritmički obrazac. U suvremenoj teoriji m. je kadšto naziv za 4 temeljna oblika dodekafonske serije. U etnomuzikologiji, oznaka za egzotične ljestvice i za melodijske tipove. ④ PRAVO vanjski, vidljivi čin stjecanja stvarnih prava, npr. pokretnina predajom u posjed, nekretnina uknjižbom u zemljišnu knjigu; sporedni uglavak besplatnoga pravnog posla kojim se stjecatelju nameće neka dužnost ili teret.