Marija, sv.

Marija, sv. (o. 20. pr. Kr. – o. 35), majka Isusa Krista; u crkv. jezičnoj uporabi sinonimni su nazivi Blažena Djevica Marija, Majka Božja, Bogorodica, Gospa. U novozavjetnom navještaju ona je predstavljena kao majka Isusova, koga je začela po Duhu Svetomu, potom se spominje za Isusova javnoga djelovanja (svadba u Kani), stajala je pod križem na Golgoti, a pripadala je prvoj zajednici vjernika. M. je štovana već u prvoj Crkvi. Na Efeškom koncilu 431. proglašena je dogma (protiv nestorijanaca) po kojoj je M. Majka Božja. Iz te dogme razvila je kat. teologija nauk o Mariji (mariologija) te posebnu vrstu njezina čašćenja (hiperdulija), koje nadilazi čašćenje ostalih svetaca (dulija). Na Drugom carigradskom koncilu (553) proglašena je dogma po kojoj je M. vazda Djevica, a novovjeke su dogme bezgrešnoga začeća (1854) i uznesenja na nebo (1950). Prve dvije dogme prihvaćene su i u pravoslavlju. II. vatikanski koncil dogme o Blaženoj Djevici Mariji teološki je vezao uz otkupiteljsko djelo Isusa Krista. Marijin kult dolazi do izražaja u mnogobrojnim svetkovinama, u velikom broju njoj posvećenih crkava i samostana te u mnogobrojnim muškim i ženskim zajednicama prozvanih njezinim imenom. Osobit su fenomen hodočasničke crkve Marijinih ukazanja (Fatima, Lourdes, Međugorje). M. zauzima važno mjesto unutar ikonografije te opć. umj. stvaralaštva.