Makedonija

Makedonija, država na JI Europe; 25 713 km², 2 041 000 st. Gl. grad Skoplje (mak. Skopje). Ostali veći gradovi: Bitolj (mak. Bitola), Prilep, Kumanovo. Glavninu Makedonije čine Rodopi – starije planine s prostranim kotlinama (Skopska, Pelagonijska) koje rijeka Vardar razdvaja na I (Osogovska planina, Ogražden) i Z dio (Jakupica, Babuna, Baba). Na Z su više i mlađe planine Šarsko-pindskoga sustava (Šar-planina; Korab, Golem Korab 2764 m). Klima je submediteranska u Povardarju, umjereno kontinentalna u visokim kotlinama, subalpska u višim planinama. Najduža rijeka Vardar; jezera: Ohridsko, Prespansko, Dojransko. Šume obuhvaćaju 20% površine. Stanovnici su Makedonci (66,5%), Albanci (25%), Turci (4,0%) i dr. Uzgajaju se žitarice (riža, ječam), pamuk, mak, duhan, povrće (rajčica, paprika), vinova loza, voće. Stočarstvo: ovčarstvo, govedarstvo. Ležišta ruda željeza, kroma, mangana, bakra, antimona, olovno-cinkove rude, lignita. Gl. zračna luka Skoplje. Od 2. tisućljeća pr. Kr. naseljena ilirsko-tračkim plemenima, a najstarije poznato stanovništvo bili su Peonci. Oko 700. pr. Kr. naselili je Makedonci iz Epira, srodni Grcima, i za kralja Perdike I. (prva pol. 7. st. pr. Kr.) osnovali svoju državu. Kralj Aminta III. (393–369. pr. Kr.) ujedinio je sve pokrajine. Filip II. (359–336. pr. Kr.) pobjedom kraj Heroneje 338. pr. Kr. pokorio je Grčku, a njegov sin Aleksandar III. Veliki (336–325. pr. Kr.) uništio je golemu državu Perzijanaca i stvorio dotad najveće carstvo. Nakon njegove smrti razdijeljeno carstvo slabi, a to iskorišćuju pokoreni narodi. Pobjedom kraj Pidne 168. pr. Kr. M. je potpala pod rimsku vlast i 146. pr. Kr. pretvorena u rim. provinciju. Nakon podjele Rimskoga Carstva 395. pripala je I dijelu i uskoro ušla u sastav rimske dijeceze Mezije. Krajem 5. st. bila je izložena prodorima i pustošenju Ostrogota. Slav. plemena (Draguviti, Velegeziti, Brsjaci, Sagudati, Rinhini i Strumljani) naseljavaju područje Makedonije od druge pol. 6. st. do 680-ih. Vode duge ratove protiv Bizanta i priznaju vlast biz. careva. Za cara Simeona (893–927) čitava je M. bila pod vlašću Bugara. Nakon 885. Metodovi su učenici učvrstili kršćanstvo, a sred. 10. st. postala je M. središtem bogumilskoga pokreta. Samostalnost je stekla za cara Samuila (976–1014), kad su u sastav njegove države (Makedonsko Carstvo) ušli svi mak. krajevi, te Bugarska, Epir, Tesalija, Albanija, Raška, Duklja, Zahumlje, Bosna i Srijem. Nakon Samuilove smrti M. priznaje vrhovnu vlast Bizanta, 1230. Bugarske, 1259. Nikejskoga Carstva, a 1334. srp. vladara. Za cara Uroša (1355–71) u Makedoniji su se osamostalili feudalci Vukašin i Uglješa Mrnjavčević i braća Dejanovići, a nakon poraza Mrnjavčevića na Marici 1371. Osmanlije su zauzeli čitavu Makedoniju. Nasilja i zloupotrebe predstavnika osman. vlasti potiču otpor (Mariovska buna 1564, Karpošev ustanak (1689). 18. st. protječe u znaku ukidanja autonomne Ohridske arhiepiskopije, pojave nac. buržoazije i prvih međunac. borbi. Prva pol. 19. st. razdoblje je kult. preporoda mak. naroda. U drugoj pol. 19. st. bore se Makedonci zajedno s Bugarima protiv grčke Carigradske patrijaršije i traže obnovu Ohridske arhiepiskopije, a kad im je taj zahtjev, nakon formiranja Bugarske egzarhije, bio odbijen, dio Makedonaca traži odvajanje od Egzarhije i uvođenje mak. jezika u škole (makedonisti). Sanstefanskim mirovnim ugovorom iz 1878. M. je bila prepuštena Bugarskoj, a odlukom Berlinskoga kongresa (1878) pripala je Osmanskome Carstvu. U Solunu je 1893. osnovana Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) koja se zalagala za mak. autonomiju, dok Vrhovni makedonski komitet, osnovan u Sofiji 1895, vodi probugarsku politiku. 1903. u Makedoniji je došlo do Ilindenskoga ustanka u kojem je oslobođeno Kruševo i proglašena Kruševska republika, ali su ga Osmanlije brzo ugušili. U balkanskim ratovima 1912–13. M. je bila razdijeljena između Srbije (Vardarska), Bugarske (Pirinska) i Grčke (Egejska). Bugarska je tijekom I. svj. rata okupirala Vardarsku Makedoniju (1915–16) i dio Egejske Makedonije (1916–18), ali je nakon rata ta područja morala vratiti. Pariška mirovna konferencija sankcionirala je rezultate balkanskih ratova o podjeli Makedonije. Proces denacionaliziranja Makedonaca nastavljen je i nakon I. svj. rata. Grčka je 1919–24. iz Egejske Makedonije iselila u Tursku više od 50 000 Makedonaca, a u Bugarsku više od 30 000, a na njihova mjesta naselila Grke. Vlada Kraljevine SHS naseljavala je srp. koloniste na području Vardarske Makedonije. Vidovdanskim ustavom iz 1921. Makedoncima je priznat karakter »plemena«, a nakon uvođenja diktature 1929. područje Vardarske Makedonije uklopljeno je u Vardarsku banovinu. Poč. II. svj. r. teritorij Vardarske Makedonije podijeljen je između Bugarske i Italije, dok su područje Egejske Makedonije okupirali Bugari, Nijemci i Talijani. Pokret otpora u Makedoniji počeo je u listopadu 1941, a nakon voj. uspjeha održano je 2. 8. 1944. u manastiru Prohor Pčinjski prvo zasjedanje Antifašističkoga sobranja narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM). U drugoj pol. 1944. oslobođen je vardarski dio Makedonije; 1946. postaje republika Makedonija u sastavu komun. Jugoslavije. Poratnu stabilnost narušavao je građ. rat u Grčkoj 1946–49 (M. je primila više desetina tisuća Makedonaca izbjeglih iz Egejske Makedonije) te od 1948. pogoršanje jugosl.-bug. odnosa (Bugarska je osporavala mak. nacionalnost). Prvi slobodni izbori održani su krajem 1990; s raspadom Jugoslavije 1991. proglašena je neovisnost. 1992. počeo je proces mak. međunar. priznanja (koje su joj osporavali susjedi, napose Grčka koja je tražila promjenu imena i zastave); poč. travnja 1993. M. je primljena u UN pod privremenim imenom: Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. 1991–99. predsjednik je bio K. Gligorov (1995. teško ozlijeđen u atentatu). Polit. vodeće stranke postale su Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) i Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska stranka mak. nac. jedinstva (VMRO–DPMNE). Vođa SDSM-a Branko Crvenkovski bio je premijer 1992–98. i 2002–04 (2004–09. bio je predsj. republike). Iz VMRO-DPMNE premijer je bio Ljupčo Georgievski (1998–2002); od 2006. premijer je Nikola Gruevski (reizabran 2011). 1990-ih alb. zajednica težila je polit. autonomiji (ugl. u Z Makedoniji), a povremeni su bili i sukobi s radikalnim alb. skupinama. Stabilnost u pograničju prema Albaniji i Kosovu nadzirale su međunar. snage pod mandatom UN-a (1992–99). Tijekom 2001. sukobi s alb. gerilom riješeni su uz posredovanje SAD-a i zapadnih zemalja potpisivanjem Ohridskoga sporazuma (13. 8. 2001), kojim su predviđena veća prava alb. zajednici. Od 2002. vodeća je alb. stranka Demokratska unija za integraciju, koju predvodi Ali Ahmeti. Poč. 2000-ih nastavljen je spor s Grčkom oko drž. imena.