mahāyāna

mahāyāna [maha:ja:'~] (sanskrt.: veliko vozilo), pravac u kasnom budizmu (od poč. n. e.). Zapostavlja stari ideal savršenoga redovnika (arhant), naglašuje ideal bodhisattve; ističe spoznaju i samilost prema svim bićima; razvija snažnu filozofiju. Prevladala u sr. i I Aziji. Oko 1200. s musl. osvajanjima nestaje u Indiji proširivši se u Nepal, Kinu, Koreju, Tibet, Mongoliju i Japan.