Libija

Libija, država na Sredozemnom moru, S Afrika; 1 676 198 km², 6 294 000 st. Gl. grad Tripoli (Tarābulus). Obalno područje pretežito ravnica, Z dio brdovit s visoravnima, na J su ogranci gorja Tibesti (2286 m), u I dijelu Libijska pustinja. Obala nerazvedena. Klima uz obalu mediteranska, u unutrašnjosti pustinjska. Trajnih vodenih tokova nema; suha korita (vadi) pretvaraju se za kiša u bujice. Oaze Baharia, Ad-Dāila, Kufra. Stanovnici: Arapi, Berberi. Od ukupne površine 91% neplodno i neobrađeno; uspijevaju žitarice, kikiriki, agrumi, voće, maslina, vinova loza, datuljna palma, trava halfa (esparto). Stočarstvo (ovce, koze, deve, magarci, perad); ribarstvo; spužvarstvo. Ležišta nafte (procijenjene zalihe od 44 mlrd. barela; 3,7% svj. zaliha 2010) i prirodnoga plina; naftovodi do luka Marsa al-Burayqua (Mars Brega), El-Sider (Sidra), Marsa al-Hariga (Tobruk), Az Zuwaytina (Zuetina), Ras Lanuf. Solane. Zanatstvo (filigran, čipke, sagovi). Međunar. zračne luke: Tripoli, Bengazi. – U antici, područje od Egipta do Tunisa. Već u 2. tisućljeću pr. Kr. libijska plemena ratovala su s Egiptom i 10–7. st. pr. Kr. prigrabila u njemu vlast. U 7. st. pr. Kr. Z dijelove Libije kolonizirali su Feničani, a I dijelove Grci. U 2. i 1. st. pr. Kr. egip. Ptolomejeviće na vlasti su smijenili Rimljani, u 7. st. Arapi, u 16. st. Osmanlije. 1911–12. ratom ju je osvojila Italija. 1942–43, nakon pobjede kod El Alameina, brit. vojska izbacila je njem.-tal. snage. Pariškim mirovnim ugovorom 1947. Italiji su oduzeti kolonijalni posjedi u Libiji, te je od područja Cirenaike, Tripolitanije i Fezana 1951. formirana Ujedinjena Kraljevina L. pod kraljem Idrisom I. (unitarni sustav uveden je 1963). Drž. udarom 1969. vlast je preuzeo pukovnik M. al-Gaddafi (1970. am. i brit. vojska povlače se iz baza koje su im ustupljene 1953–54). Od poč. 1970-ih L. je sudjelovala u građ. ratu u Čadu; do 1987. držala je pod okupacijom S čadsko pograničje (pojas Aozou). 1970-ih i 1980-ih bezuspješno je pokušavala ujedinjenje s više arap. zemalja. 1977. proglašena je džamahirija (arap. ekvivalent za republiku). Zbog Gaddafijeva polit. radikalizma SAD je 1982. Libiji nametno gospodarske sankcije (1984. neuspjeli atentat na Gaddafija); am. zrakoplovnim napadima L. je bila izložena 1986. Zbog organiziranja terorističkih akcija u pojedinim zapadnim zemljama u drugoj pol. 1980-ih, L. je 1992–2003. bila pod sankcijama UN-a. Poč. 2000-ih Gaddafi poboljšava odnose sa zapadnim zemljama. Zahtjevi za demokratizacijom potaknuli su u veljači 2011. oružanu pobunu u SI Libiji (zauzet je Bengazi). Pobunjenici su uspostavili prijelaznu vlast i, uz franc., brit. i am. vojnu pomoć (zračni napadi NATO snaga), do listopada 2011. srušili Gaddafijev autokratski režim (ukupan broj poginulih procjenjuje se do 30 000); Gaddafi je ubijen, a polit. nestabilnost nastavljena.