Kvarner

Kvarner, u širem smislu, S dio Jadranskoga mora, između vinodolsko-velebitske i istarske obale; u užem smislu, more između otoka Cresa i Istre (→ Hrvatsko primorje). – U ant. doba nazivao se Sinus flanaticus (po Flanoni, sadašnjem Plominu), čime se označivao prostor između Istre i Cresa. Propašću rim. Flanone ant. naziv zamijenjen je nazivom Kvarner, vjerojatno prema lat. mare quaternarium, tj. more sastavljeno od četiri dijela, na čvorištu četiriju važnih plovidbenih pravaca (zapadni prema Veneciji i Ravenni, južni prema Zadru, istočni prema Senju i sjeverni prema Rijeci). U predrim. doba K. su nastavali ilirski Liburni i Histri, pod vlašću Rima od oko 2. st. pr. Kr. Od konca 5. st. u sastavu Ostrogotskoga Kraljevstva, od sredine 6. st. dio biz. provincije Dalmacije. Nakon langobardskog osvajanja Istre, K. je važno strateško uporište na biz. plovnom putu prema Veneciji. Koncem 10. i poč. 11. st. kvarnerski otoci priznavali su vlast Venecije, potom vlast hrv. kraljeva Petra Krešimira IV. i Zvonimira. U 11. st. ondje je pružen otpor crkvenim reformama provođenim iz Rima te se proširila gljagoljica. 1115–1358. kvarnerski otoci nalazili su se pod vlašću Venecije; u tom razdoblju Rab i Senj razvili su se kao važne luke. Od 12. st. Krk i nasuprotno kopno stekli su postupno knezovi Krčki (Frankapani), a Rijeku (1471) i Pazinsku knežiju (1500) Habsburgovci. U 15. st. Venecija je kvarnerske otoke vratila pod svoju vlast, a Matija Korvin osvojio je 1469-70. Vinodol i Senj, gdje je osnovao Senjsku kapetaniju radi obrane od Osmanlija. Senj je u 16. st. postao glavnim uporištem uskoka, čije su česte akcije dovele do Uskočkoga rata (1615–17). Većinu frankapanskih posjeda postupno su preuzeli Zrinski; slomom Zrinsko-frankapanske urote došli su 1671. pod neposrednu vlast habsburških drž. ureda. Karlo VI. proglasio je 1719. Rijeku slobodnom lukom. 1732. dovršena je gradnja Karolinske, 1779. Jozefinske, a 1811. Lujzinske ceste, kojima je K. povezan s unutrašnjošću. Nakon mira u Leobenu 1797. mletački posjedi na Kvarneru došli su pod vlast Habsburgovaca, 1809–13. u sastavu Ilirskih pokrajina, potom ponovno u sastavu Habsburške Monarhije Nakon I. svj. rata K. dolazi pod tal. upravu; Rapalskim ugovorom (1920) kvarnerski otoci (osim Cresa i Lošinja, koji su ostali pod tal. upravom) pripali su Kraljevini SHS, a Rijeka je proglašena Slobodnom državom (1924. Rimskim ugovorima pripala Italiji). Poč. II. svj. rata cijelo je područje Kvarnera bilo priključeno Italji (do 1943), a zatim se nalazilo pod njem. okupacijom do oslobođenja 1945, kad je priključeno Hrvatskoj.