križ

križ. ① Ukrasni i simbolični znak; sastoji se najčešće od dvaju krakova, koji se obično sijeku pod pravim kutom. Pojavljuje se već u neolitiku u kultno-simboličnoj primjeni. U antici (u Perzijanaca, Kartažana i napose Rimljana), k. je naprava na koju se pribijaju robovi i zločinci (osobito sramna smrtna kazna). U ranom kršćanstvu (1–2. st.) pojavljuje se sporadično. Od vremena Konstantina Velikoga dolazi do opće primjene križa kao simbola Kristova te simbola kršćanstva uopće. U arhitekturi značenje križa dolazi do izražaja u tlocrtima crkava (na Zapadu latinski k., a na Istoku tzv. grčki k.). Križevi se stavljaju na oltar, zvonik, raskrižja, grobove, međe. Različite inačice križa razvile su se os. u heraldici. Jedan od najčešćih motiva likovnoga prikazivanja uopće. ② Znak križa rukom kao čin pobožnosti ili blagoslivljanja. ③ Znak koji služi umjesto potpisa nepismenih. ④ U brodogradnji, vodoravna drvena oblica ili kovinska cijev koja je na sredini pričvršćena za jarbol, a služi za nošenje križnih jedara; također bočna istaka kojom se uz pomoć pripona ukrućuju jarboli jedrilica. ⑤ PREN problem, nedaća.