Krim

Krim (ant. Chersonesus Taurica), poluotok između Crnoga i Azovskoga mora i autonomna republika u J dijelu Ukrajine; 26 100 km², 2 033 736 st. (Rusi 58%, Ukrajinci 24% i dr.). Poluotok s kopnom veže Perekopska prevlaka; na I poluotok Kerč. Ratarstvo, ovčarstvo i ribarstvo. Uz obalu podmorska ležišta nafte i prirodnoga plina; ležišta željezne rude, soli, vapnenca. Gl. grad i najveća luka Simferopol’; ostale: Kerč, Evpatorija, Feodosija. Zbog blage klime ima mnogo lječilišta i odmarališta (Jalta, Alušta). – Uz grč. koloniste (6–5. st. pr. Kr.), ondje su živjeli Kimerijci i Skiti. Od 1. st. pr. Kr. pod Rimom. U 4. st. nakon provale Huna te seobe naroda, na Krimu su boravili Goti, Avari, Hazari, Slaveni. U vlasti Mongola od 13. st. Nakon raspada Zlatne Horde na Krimu su Tatari osnovali svoj Krimski Kanat. Od 1475. pod osmanskom vlašću; od 1783. pod Rusijom. 1853–56. poprište rus.-tur. rata (→ Krimski rat), u kojem je Rusija pobijeđena. U SSSR-u do 1954. autonomna republika u okviru Ruske SFSR, potom K. je pripojen Ukrajinskoj SSR. Od 1991. autonomna republika u sastavu Ukrajine. 1990-ih zahtijevana je veća pol. samostalnost; status Krima bio je sporan u ukr.-rus. odnosima do sporazuma 1997 (više od 70% krimskog stanovništva ruski smatra materinskim jezikom). Veća prava zahtijevaju krimski Tatari (nakon II. svj. r. deportirano ih je o. 423 000, pri čemu ih je o. 110 000 umrlo ili pogubljeno; 1989. na Krimu ih je bilo o. 38 500, a 1991. o. 200 000). U Sevastopol’u je održana ruska voj.-pomorska baza.