Kosovo

Kosovo, država u JI Europi; 10 887 km², 1 795 000 st. (od čega Albanaca 82%). Omeđena je planinama (Prokletije, Šara i Kopaonik) između kojih se pružaju dvije velike kotline (Metohija i Kosovo). Gl. grad i kult. središte je Priština. Ostali veći gradovi: Peć, Prizren, Kosovska Mitrovica i Đakovica. Rijeke: Sitnica, Beli Drim, Lepenac. Poljodjelstvo, stočarstvo, rudarstvo (ležišta lignita, olovno-cinkovih i srebrnih ruda). – K. je bilo naseljeno već u neolitiku. Starosjedilačka ilirsko-tračka plemena (najznačajniji Dardanci) pokorili su Rimljani između 75. pr. Kr. i 9. god., a njihov teritorij uključili u rim. provinciju Gornju Meziju (Moesia Superior). Nakon podjele Rimskoga Carstva (395), K. je pripalo Istočnom Carstvu (Bizantu). Potkraj 6. st. ondje su se naselili Slaveni, koji su pokorili zatečeno romanizirano stanovništvo. U 11. st. K. je pogranično područje Bizanta, u koje su stalno prodirali Srbi iz Raške. Krajem 12. st. dolazi pod vlast srpske države. U to doba na Kosovu je živjelo raznorodno stanovništvo (slav. Srbi, ilirsko-trački Albanci te romanizirani Vlasi). Pod vlast Osmanlija K. je došlo poslije Kosovske bitke 1389. U doba protuosman. ratova (1683–99. i 1736–39) Habsburgovci su privukli na svoju stranu Srbe i kat. Albance. Nakon poraza habsburške vojske 1689, zbog osman. represalija znatan dio Srba pod vodstvom patrijarha Arsenija III. Crnojevića iselio se u krajeve preko Save i Dunava, a do novoga iseljavanja Srba došlo je i 1739. Nakon osman. poraza u Balkanskom ratu (1912) K. je ušlo u sastav Srbije. Za I. svj. rata, 1915–18, K. je pod okupacijom Austro-Ugarske, a od 1918. u sastavu Kraljevine SHS, odn. Jugoslavije. U njoj su pripadnicima alb. i tur. narodnosti bila uskraćena nac. i demokr. prava. Nakon rasformiranja pokrajina 1922, dijelovi Kosova ušli su u sastav četiriju oblasti, a 1929. pripali su trima banovinama. Za rata 1941–45. K. je bilo podijeljeno između tal., njem. i bug. okupacijskoga režima. Na zasjedanju AVNOJ-a 1943. priznato je kao zasebna pokrajina nove jugosl. države. 1945. dobilo je ograničenu autonomiju u sastavu Srbije (kao Autonomna Kosovsko-Metohijska oblast; od 1963. AP Kosovo i Metohija). Održavana je polit. premoć Srba i Crnogoraca, unatoč njihovoj manjoj brojčanoj zastupljenosti. Veća autonomija ostvarena je 1968 (proglašena je Socijalistička AP K.), zatim 1971. i 1974. Veći alb. polit. utjecaj izraženiji je od poč. 1970-ih, što je izazvalo otpore u dijelu srbijanske polit. javnosti. 1980-ih je više alb. prosvjeda radi stvaranja vlastite republike, a srbijanske vlasti 1989. ograničavaju kosovsku autonomiju (1990. vraćaju naziv AP Kosovo i Metohija). Slijedila je diskriminacija Albanaca te njihov pasivni otpor; polit. utjecajan postaje Demokratski savez Kosova (LDK), osn. potkraj 1989. Albanci uspostavljaju paralelni sustav vlasti, svoje obrazovne i druge službe koje Srbija nije priznavala; 19. 10. 1991. proglašavaju Republiku Kosovo. Na izborima 1992. koje su organizirali kosovski Albanci, pobijedio je LDK, a njegov vođa I. Rugova izabran je za predsjednika. Srbijanskoj represiji od poč. 1990-ih otpor su pružale pojedine alb. naoružane skupine, čijim povezivanjem (sred. 1990-ih) nastaje Oslobodilačka vojska Kosova (UÇK), koju predvodi Hashim Thaçi. Do kraja 1989. s Kosova je izbjeglo oko 98 000 Albanaca (uz približno 200 000 raseljenih). Nakon kratkotrajnoga primirja, nametnutoga uz pritisak SAD-a, i srbijanskoga odbijanja da Kosovu dopusti veću autonomiju, NATO je 24. 3. 1999, bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, počeo napade na voj. i strateške ciljeve u SR Jugoslaviji. Srp. snage vršile su nove etničke progone (od ožujka do lipnja 1999. bilo je oko 860 000 alb. izbjeglica, a broj ubijenih Albanaca, ugl. civila, procjenjuje se od 5 000 do 11 000). Sporazumom od 9. 6. 1999. SR Jugoslavija pristaje na povlačenje svojih snaga s Kosova, u kojem je uspostavljena privremena uprava UN-a, uz nazočnost snaga NATO-a (UÇK je rasformirana). UN-ov upravitelj za Kosovo donio je 15. 5. 2001. ustavni okvir za privremenu samoupravu, a vlada Kosova uspostavljena je nakon izbora održanih u studenom 2001; LDK ostala je vodeća stranka (pobjeđuje i na parlamentarnim izborima 2004), uz polit. utjecajnu Demokratsku stranku Kosova (PDK) pod vodstvom H. Thaçija. Poč. ožujka 2002. za predsj. Kosova izabran je I. Rugova (poslije njegove smrti, 2006–10. predsj. je bio Fatmir Sejdiu). Nakon transformacije SR Jugoslavije u zajednicu Srbije i Crne Gore (2003) i njihova razlaza i drž. osamostaljenja (2006), alb. stranke nastavile su osporavati srbijanski suverenitet nad Kosovom. Pojačane su etničke napetosti; 2004. veći su napadi alb. prosvjednika na pripadnike srp. zajednice. 2005–07. vođeni su neuspjeli pregovori o budućem statusu Kosova (prijedlog posebnog izaslanika UN-a M. Ahtisaarija podupirao je neovisnost koju je zagovarao SAD, dok joj se protivila Rusija). Na izborima potkraj 2007. pobijedila je PDK; od 2008. premijer je H. Thaçi. Neovisnost je proglašena 17. 2. 2008 (Srbija je nije priznala). Teške ekon. prilike i raširenost kriminala opterećuju društv. sigurnost; nestabilnost je održana i zbog etničkih napetosti, os. na S Kosovu gdje živi o. 58 000 Srba, u etnički podijeljenoj Kosovskoj Mitrovici i dr. Do sredine 2012. K. je priznalo o. 90 država, među kojima su SAD, većina članica EU-a i dr. (nije ostvareno članstvo u UN-u). 2012. sigurnost održava i o. 5500 pripadnika međunar. snaga pod zapovjedništvom NATO-a (KFOR).