korijen

korijen. ① BOT organ viših biljaka, učvršćuje biljku u tlu, iz kojega crpi vodu s otopljenim mineralnim tvarima; k. mnogih biljaka služi za pripravljanje lijekova, za hranu ili u različite tehn. svrhe. ② ANAT dio iz kojega izrastaju neki organi ili tvorevine. ③ LINGV osnovni, nesvodljivi dio riječi kao nositelj nekoga temeljnoga (autosemantičnog) značenja koji se može – jednak ili donekle izmijenjen – pojaviti u čitavom nizu (»porodici«) riječi kao zajednička glasovno-smislena podloga; k. je onaj dio koji ostaje kad se iz riječi izluče svi tvorbeni i gramatički morfemi (za razliku od osnove koja se dobiva odbacivanjem samo gramatičkih morfema), npr. rad u riječima rad, radnja, raditi, radimo, zarada, predradnik, predradnicima, izradba. ④ MAT (radikal) rješenje ili jedno od rješenja neke jednadžbe; → korjenovanje.