konsonanca

traži dalje ...

konsonanca (tal. ili njem. < lat.). ① Blagozvučje, suglasje, sklad. ② Gomilanje, nizanje suglasnika; → aliteracija. ③ U poetici, rima s različitim naglašenim samoglasnicima, odn. podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima; SUPR asonanca. ④ GLAZB suzvučje koje izaziva dojam sklada i ugode; SUPR disonanca.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2012.

Citiranje:

konsonanca. Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 3.5.2025. <https://hol2.lzmk.hr/clanak/konsonanca>.