konjunktiv

konjunktiv, LINGV zavisni glagolski način koji postoji u nekim suvremenim i izumrlim indoeur. jezicima; obično označuje glagolsku radnju s obzirom na subjektivno stajalište (mišljenje, interpretaciju, osjećaj i sl.) onoga koji je izriče, tj. izražava zahtjev, želju, sumnju, mogućnost, dopuštenje i dr. za razliku od indikativa (neutralnoga, objektivnog načina), optativa (željnoga načina) i imperativa (zapovijednoga načina). U nekim gramatikama (npr. francuskoj) naziva se i subjunktivom.