kongruencija

kongruencija (lat.). ① LINGV sročnost, slaganje; formalna, morfološka podudarnost (prilagođenost) među onim riječima u rečenici koje su u sintaktičkoj, odn. smislenoj svezi, npr. među imenicom i njezinim atributom, među subjektom i predikatom. Slaganje se očituje u rodu, broju, padežu, licu. ② MAT → sukladnost.