kondenzator

kondenzator (njem. < lat.). ① STROJ izmjenjivač topline u kojem se para hlađenjem (odvođenjem topline) pretvara u kapljevito stanje; služi npr. u parnoj turbini, rashladnom uređaju, uređaju za destilaciju. ② EL elektrostatski uređaj načinjen od para međusobno izoliranih el. vodljivih tijela (ob. ploča ili folija) na koje se pohranjuje el. naboj; primjenjuje se za kompenzaciju jalove snage, za suzbijanje visokofrekvencijskih smetnji, u elektron. sklopovima i dr.